A kako pisati o sportu kad je on mnogo toga prije nego sport!? Tu se odmah razočaram. On je metoda prije svega zarade, bez truna emocija i respekta koji se proteže kroz kampanje koje provodi FIFA. Kad je on sredstvo za političke krađe, malverzacije!? Kad služi da se skupi gomila koja tu nije prije svega zbog sporta, već da popije koju više, potraži problem i tako se pokaže kao macho muškarac?! Ne razumijemo se mi žene u te muške stvari, šta mi znamo šta znači ginuti za svoj klub!? Kako mi možemo znati kakav je to gušt pretući suparničkog navijača, psovati mu mater toliko da sutra ne možeš progovoriti, paliti zastave, čupati stolice. Ma sve neki kvazi navijači koji klubu čine više štete nego koristi. Je li to ta ljubav? Pade u vodu FIFA-na kampanja – no rasisam, nacionalisam – kad se to sve provlači možda i ponajviše kroz sport.
Zašto pričam o ovome? Zato što sam baš jedva čekala utakmicu Dinama i Juventusa. Svijesna da je Juve potpuni favorit, gigant, sa mnogo jakom ekipom, ali mi Balkanci eto imamo priliku da ih ugostima i zato hvala Dinamo za sve što radiš za naš fudbal. Povratak Mandže i Pjace, Pjanić u Zagrebu, kako bi rekli ovdje “svijetski, a naši”. I sve sem potopa za mene bi bio dobar rezultat, ali nažalost primili smo četiri komada. Ali nema veze, život ide dalje. Ipak je to Juve, bar imamo svake godine predstavnika u najjačem evropskom takmičenju.
I ono što je fasciniralo jeste Miretova partija na Maksimiru. Odigrao je prvo poluvrijeme, upisao gol i asistenciju, zadobio manju povredu, nadamo se da je dobro. Pravi lider, ponosna sam bila, ali i žalosna, jer mogao je da ima lošu noć bar u Zagrebu. Ali ono što me razočaralo jesu navijači i publika. Po navici posjetila sam neke sportske portale, kao i samu stranicu Juventusa. I, opet po navici, imala sam šta vidjeti. Gol Mireta poslužio je za vječna balkanska prepucavanja, vrijeđanja, psovke toliko “kreativne” da mi se želudac okrenuo. Iskreno me bilo stid onih sa službene stranice talijanskog giganta ako ju iko prati, a prati sigurno.
I nemojte mi reći da to ima veze s biti muškarac, s ljubavlju prema klubu, sa sportom i sa bilo čim što ima veze sa zdravim razumom! Pjanićeva partija je poslužila jednima da se “šepure” ko oni pjevci jutrom (da bar svojom zaslugom), a drugima da budu inovatnivni s psovkama, vrijeđanjima, prozivanjima, pretresanjem historije do više od stoljeća unazad. Zašto se uvijek pozivaju na nju oni koji nemaju pojma o njoj!? Zašto je Miretova partija morala poslužiti kao provokacija? I šta bi ovi koji su na nju odgovorili uradili da je tu odličnu partiju imao Mandžukić ili Pjaca? Kako bi onda psovali? Kako im objasniti riječ “profesionalizam”? Nikako, kad do sad nisu shvatili.
Žao mi je samo što takvi bacaju sjenu na sve navijače, sve ljubitelje sporta, sve one koji znaju dati aplauz za onu magičnu asistenciju, sve one kojima je bliže Zagreb nego Torino. Jer meni je bliže. O Torinu pojma nemam, nije me sram. Kako preskočiti ovo i pisati o sportu? Iskreno, gadi mi se sve to skupa!
Ramiza Tibo
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
