Na pitanje – ”Kako si?”, slijede uglavnom plitki i standardni odgovori tipa : ”Dobro. Hvala na pitanju. Ide nekako. A ti?”…
No, što se zapravo krije iza pitanja – Kako si?
Po mom mišljenju ovo je pitanje važno i nije samo forme radi nego je duboko intimno pitanje i ustvari znači: ”kako se osjećaš iznutra u sebi samome”? Iskreni odgovor uglavnom (ne uvijek) dajemo osobama od povjerenja i to je super jer tako otvaramo svoje emocije.
Ako nema tog otvaranja u čovjeku raste osjećaj samoće pa je upravo to jedan od razloga zašto je danas ogroman broj ljudi potpuno sam. To ne znači ”single” nego sami i usamljeni i unutar braka, veze, obitelji.
Takve ”zatvorene” osobe nitko i ne primjećuje. Iako su oni funkcionalni u svakodnevnom životu a to znači da se školuju, rade, kuhaju, drže kuću urednom, brinu se o roditeljima, odgajaju djecu, pomažu… Tako da na van ostavljaju sliku kao da sve štima a kako se ljudi osjećaju iznutra, kakva je njegova istina, to nitko ne vidi a iskreno ljude baš i ne zanimaju vaši problemi.
Egzistirati (ne postojati)
U ovih par riječi dala sam opis stanja na desetine tisuća pa i milijuna ljudi u svijetu opisao tisuće života. To stanje se zove – egzistirati a možemo reći i ne postojati.
Kada postavim svojim klijentima pitanje ”kako ste” uz pojašnjenje da me prije svega zanima kako se on ili ona osjeća sada i ovdje iznutra, to ih često zbuni pa vele da ih to nikada nitko prije nije pitao, ili kažu ”pa ne znam” itd. pitao, ne znam ustvari…”. Zašto je tomu tako? Zato što čovjek samo površinom svijesti zahvaća svoje osjećaje koje uglavnom nije osvijestio. Najčešće te naše osjećaje dijelimo na one ”loše” i ”dobre” misleći da je zapravo nebitno obraćati pažnju na to kako se osjećamo.
Kada pitam nekoga kako je, nekim klijentima kažem da ne moraju odmah odgovoriti na pitanje, nego da prije toga malo dublje razmisle, da se zagledaju iznutra i onda pokuša opisati svojim riječima kako se doista osjeća. Najčešći odgovori budu npr. ”ne znam”, ”ne mogu definirati i opisati kako se osjećam”, ”nedefinirano”, neki pokazuju svoje stanje tjelesnim simptomima pa kažu da su uznemireni, da im srce ubrzano lupa, zacrvene se itd.
Okruženi ljudima a i dalje usamljeni
Jedno od najvažnijih pitanja koje si svakodnevno trebate postaviti je ”Kako sam” tj. ”Kako se osjećam” – sama, ili u društvu s partnerom, suprugom, djetetom, roditeljem, u društvu prijatelja, kolege na poslu, itd. Zašto je to bitno? Zato što upravo naši osjećaji pokazuju kako mi zapravo reagiramo na nešto. I to uvijek nepogrešivo jer nas osjećaji nikad ne varaju. Oni su naš vodič, navigator i putokaz u životu.
Naglašavam to stoga jer osoba može vrlo lako otkriti kako se doista osjeća iznutra – npr. jako usamljeno, jadno, izmanipulirano, s osjećajem grča u trbuhu. Iako je u društvu primjerice svoga supružnika, djeteta, prijatelja, itd. i da to kako se prikazujemo drugima nije ništa drugo nego jedna velika gluma.
Upoznaj prvo sebe pa onda traži druge
To znači naučiti da prije svega razumijemo sebe, svoje emocije i osjećaje, doživljaje. Primjer: ako se osoba neprestano trudi, podilazi nadređenom stalno klimajući glavom iako se možda uopće ne slaže oko nečega oko čega se šef slaže, i zbog toga se osjećate malo, jadno i polako te taj posao ubija… Ne mislite li da je vrijeme da si osvijestite taj osjećaj i suočite se s njime ”face-to-face”? Zašto je to važno činiti?
Zato jer ćete tako dobiti odgovor – ”Što ja to trebam učiniti da se ne osjećam tako kako se osjećam”? Ili primjerice u ljubavnom odnosu, ako se osjećate podređeno partneru, da ste zapravo nesretni u vezi i da dobivate ljubav na kapaljku, a nemate hrabrosti suočiti se sami sa sobom oko toga i napustiti tu vezu jer se bojite da nećete naći ”nekog boljeg” – ne mislite li da je krajnje vrijeme da si to priznate?
Život bez straha
Upravo onaj sastojak koji čini naš život smislenim i lijepim, su ti duboki i povezujući odnosi u kojima možete slobodni i bez straha izreći – kako se zapravo osjećate, tj. što je to što (ne)želite.
Upravo se ovisnosti, primjerice o alkoholu i drogi stvaraju iz nedostatka osjećaja slobode tj. iz straha od nečega ili nekoga. Često puta samo zato jer ne osjećaju razumijevanje iz okoline ili npr. pravu ljubav, razumijevanje i poštovanje od vlastitih roditelja, kad su u pitanju djeca i mladi koji su zaglibili u nekoj ovisnosti. Oni bježe od tog groznog osjećaja samoće, besmisla, nedostatka razumijevanja i ljubavi u neki lažni virtualni svijet. I onda se roditelji čude i kažu ”pa kako je to moguće. Živim za svoju kći. Ima sve a ovako mi vraća”!
O čemu se radi? Prije svega, mnogi roditelji zapravo se nikada nisu ni potrudili da shvate kako se njihovo dijete stvarno osjeća. Jer, jedno je ono što ja kao roditelj mislim da je ispravno ili dobro za moje dijete, a sasvim drugo ono što dijete stvarno u sebi nosi i proživljava.
Photo by JC Gellidon on Unsplash
Volite bezuvjetno
Tu nažalost najviše stradaju one dobrice od djece koja su često samo uplašena i slomljena djeca kojima je falio jedan najobičniji i onaj iskreni ”Sine moj, reci ti meni onako iskreno – kako si? Pričaj mi malo o sebi i svojim osjećajima”.
Ista formula vrijedi i u brakovima i vezama, jer je nažalost većina veza i brakova toliko isprazna i površna zato što partnera zapravo uopće ne zanima kako si ti. Bitno je samo kako se on/ona osjeća i jesu li njihove potrebe ispunjene. Zajedno su i žive skupa, a svako u svome svijetu. To je doista tužno.
Kako se osjećaš iznutra takvo je i tvoje zdravlje
Sve ovo i pišem da bih vam osvijestila koliko je bitno da uđete u sebe i svoje emocije i osjećaje. Da ih osvještavate sami ili uz stručnu pomoć kako ih ne bi potiskivali, negirali ili koristili neki drugi toksični mehanizam obrane od kojega ćete prije ili kasnije stradati – psihički ili tjelesno. Kakve su ti emocije, takva ti je i bolest od koje boluješ!
Trgnite se i radite na sebi. Postavljajte si pitanje ”kako sam” i nekoliko puta dnevno prema potrebi. Uskoro ćete otkriti ćete jedan vaš novi svijet koji vam se možda neće svidjeti na prvu. Ako vam je više dosta da uvijek vi budete inicijator i zovete prijatelja na kavu i sl. a oni se ne javljaju ili vas nikada ne nazovu, možda je doista vrijeme da se upitate – je li mi on/ona uistinu prijatelj?
Preispitajte se dobro, da li su vam potrebni duhovni gurui i učitelji koji će vam dijeliti savjete i to još dobro naplatiti? Jer su svi odgovori su u vama – u vašim osjećajima i stavovima.
Napomena: Svi stavovi izneseni u tekstovima i kolumnama objavljenim na portalu Amazonke.com izričiti su stav autora i nisu stav i redakcije portala.
mr.sc. Mirella Rasic Paolini – Specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje, autor i vanjski suradnik sa specijaliziranim portalima za lifestyle, zdravlje, osobni i duhovni rast i razvoj. Moja uža specijalnost su neuroze tj. anksiozni poremećaji, te izazovi na području mentalnog i duhovnog zdravlja, osobnog rasta i razvoja. Tijekom svoje dvadesetogodišnje karijere, radila sam kao stručnjakinja na području komunikacija, ljudskih resursa i analitike. Educirala sam se na području humanističke i antropološke psihologije i psihoterapije, predkliničke i kliničke medicine i psihijatrije, energetske medicine i zdravstvenog coachinga.
Motivira me da kroz svoje veliko profesionalno iskustvo, znanja, vještine i strast prema svome poslu, djelujem i budem podrška svim ljudima koji žele raditi na sebi, unaprijediti svoje zdravlje, znanja i vještine kako bi ostvarili svoj puni potencijal živeći sretan i ispunjen život sa svrhom.