Da li su ustvari sve ljubavne priče tužne, premećeš misao po glavi dok njome lutaju sve te Ane, Eme, Luise i koje sve ne? Sve stradale zbog ljubavi ili zbog vjerovanja u ljubav. Da ne kažem naivnosti. Pa i ona prelijepa Esmeralda koja bješe razapeta zbog čovjeka kome je bila samo jedna u nizu žena kojima se zadovoljio, i ne sjećao poslije. Da li su zaista bile velike? Da li je ova naša bila velika, pitam se, a znam da meni jeste?!
A sve pod dojmom jučerašnjeg susreta. Prvog nakon nekoliko mjeseci. A tražila sam ga, taj susret, sve ovo vrijeme.
Možda nisam sebi htjela priznati, ali sad protjerana u kut, razum nadjačan. I čudno je kako taj jedan sudar očima može da izazove sve te stomačne reakcije ili drhtanje koljena, a da nije neki tamo francuski ili ruski ljubavni roman.
Osjetila.
A sjećam se kad sam mislila da je samo u knjigama moguće. I vidim te, napokon, ideš sam, graciozan hod, pun sebe, kao i uvijek, ni ne primjećuješ nikog oko sebe. Uvijek isti, pomislim. A onda zbrka u glavi, šta reći, kako postupiti? Trebaš se nasmijati, misao se javila. Nek ne vidi bol na tvojim usnama. Nek ne vidi koliko fali, koliko je smisao.
A ti si prišao kao staroj prijateljici s kojom si još jučer pio kafu i listao skripte za ispit, poljubio me nježno u lice i rekao kako ti je neizmjerno drago da me vidiš. I da ti falim. Zašto si to morao reći? Zašto nisi samo prošao umjesto onog što si se još okrenuo za mnom. Uostalom zašto si se zaista okrenuo?
Šta se dešavalo tada u tvojoj glavi dok si hodio ka stanu jedne druge žene? Nisi mi morao reći, vidjela sam je u tebi. Znam da sam imala tu moć. Ako si još nešto osjećao zašto si onda otišao, ili bar zašto se nisi vratio? Znao si da ću te dočekati kao proljeće nakon duge i teške zime. Jer ti to i jesi bio. I zar te doista tako malo poznajem da ne vidim da si me samo htio još više povrijediti? Dokazati sebi da ti još uvijek pripadam, napumpati muški ego.
I što me najviše čudilo, zašto sebi dozvoljavam sva ova pitanja nakon što si mi oduzeo smisao, onako hladno i bezobzirno? Samo s jednim jedinim objašnjenjem, da ne možeš više. Ali znam da borit se sa onim što je unutar mene treba biti prva lekcija koju ću da naučim.
Ramiza
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
