Oznaka: Ramiza Tibo

Pogledom na nas…

U polumraku sobesvijećom što titrasuza mi jednau oku stane,pa čeka druguda pogura je smjelo,i obasjazajedničkim plesomsjećanje mi cijelo. I slije se, zaplovi,kao brod u boci,jedra se slome,u buri, oluji,nasjemešim se,zaplačem,slom doživim,stvarnost produbim,što…

I nakon godinu…

Usne su joj se razvukle u veliki osmjeh. Pa se potom brzo uozbiljila i pročitala…

Oprosti…

– “Je li mogu jedno jutro popiti kafu u miru i tišini, molim te!? Znaš…

Pravo na život…

Da vam ispričam jednu priču. I sretnu i tužnu u isto vrijeme. Bila sam, ne…