Tamo negdje u 35-toj…

Šta cigareta i kafa i pola sata slobodnog vremena mogu da urade? Svašta!

Sjedim i nešto razmišljam… da mi je dočekati bar 35-u. Ili se vratiti u djetinjstvo. Samo ne sad. Ne ove godine. Ove dvadesete bih da prespavam.

Kad si dijete, štede te. Loše stvari ti se ne govore, račun od struje i vode ni ne vidiš, a ne znaš tačno ni šta je to. Laži i prevare među djecom nema. Ako si se naljutio, iskreno si se naljutio, drugačije i ne znaš. A ta ljutnja traje dok ne zaboraviš razlog, što je maksimalno, pet do deset minuta. Onda si ponovo sretan. Kada neko umre, ne znaš šta to znači u potpunosti, pa ni ne tuguješ.  Najveći ljubavni problem ti je kako da simpatija ne provali da si zaljubljen u nju.

Djeca ne zabadaju nož u leđa.  Djeca ne znaju za loše ljude. One prave loše ljude.

A sa 35, već si na sve navikao. Shvatio si da svijet nije med i mlijeko. Shvatio si da ljudi gledaju sebe,i da i ti trebaš da gledaš sebe. Shvatio si da dati nekome drugu šansu znači dati mu još jedan metak jer je prvim promašio. Shvatio si da je sve borba i da je suština svega borba. Ne pobjeda. Borba.

Neki baner

I što je najbitnije, shvatio si da se ne možeš umoriti ako se boriš za sebe, i ono što ti je bitno. Shvatio si da će ljudi otići. I da će doći bolji.

Sa 23 se šokiraš. Na svaku laž. Na svaku prevaru. Na svaku izdaju. I sve ti se to dešava po prvi put i ne znaš kako to da izneseš. Račune plaćaš sam. I one od struje i one životne. Na svaki pad misliš da više nećeš ustati. Svaku izdaju smatraš smakom svijeta. Misliš da ćeš umrijeti od tog noža u leđima.

Šokira te činjenica da ne možeš da vjeruješ ni nečijoj riječi, ni nečijem djelu. Jer ljudi jedno misle, drugo pričaju, a treće rade. Tad učiš koliko su suze skupe i nećeš naučiti dok ne isplačeš sve. Tad učiš da nekad moraš otići. Koliko god boljelo, koliko god se činilo neispravno. Nekad moraš odustati, koliko god volio.

Tad shvataš da se ljudi mijenjaju. Neljudi ostaju isti. Tad shvataš da se krive rijeke ne ispravljaju. Tad shvataš da ćeš uvijek više davati nego što ćeš dobiti.

Tad ti se polako otvaraju oči, prestaješ da vjeruješ da su bajke istinite, i shvataš da su one tu samo da se pouka izvuče.  I šokiraćeš se dok ne vidiš svaku vrstu zla bar jedanput. Kasnije se navikneš. Tamo negdje u 35-oj.

Nevena

Neki baner