Ti prelistavaš novine i portale, još jedna kava bi ti dobro došla, vani kiša svakako pada, pa imaš vremena za barem još jednu kavu.
Ti razmišljaš o računima, računima, računima.
Ti razmišljaš o svadbi koju imaš ovaj mjesec, koje štikle možeš na tamnoplavu haljinu, hoćeš li kaput ili ćeš kupiti nešto na haljinu.
Ti razmišljaš o nogometu s ekipom, teretani, drvima koje trebaš nabaviti.
Ti razmišljaš o ispitima, nekom dečku kojeg si vidjela, o dijeti bez kruha, izlasku…
Ti si sav u kreditima i obnovi toaleta, novom autu kojeg planiraš kupiti u 2020, kada izađe kredit, pa da za njega digneš novi. Bilo bi dobro da direktori malo povećaju plaću, bar 10% .
Ti si sva u proširenju biznisa i radne snage, novim poznanstvima, budućim poslovnim partnerima. Ako sklopiš posao s Kinezima, bit će dobro. Ustvari sva strana ulaganja su i više nego dobrodošla.
Ti si sva u poslu, u ispravljanju kontrolnih zadataka, razmišljanju o jednom učeniku koji je imao raspuknute tenisice i o najboljem načinu kako mu pomoći bez da itko ikada sazna.
Ti si sav u bolesti svoje supruge. Za nju bi otišao na kraj svijeta. Ona je sva u molitvi. Moliš i ti svaku večer za nju, ne možeš spavati, i onda moliš.
Ti si sav u svom životu.
A svi mi imamo probleme. Svi mi ponekad mislimo da su naši problemi najveći na svijetu. Mislimo često da smo sami. Da nas nitko ne razumije dovoljno dobro. Da nam nema pomoći bez npr lutrije.
No stani! Zastani zaista! Pogledaj se!
Zdrav si, imaš svog Boga, svoju obitelj, svoje prijatelje, svoju slobodu, svoj život. Možda ti nije najbolje razdoblje u životu, no kada pogledaš ljude oko sebe, znaš i vidiš da si zapravo dobro..
Ti dišeš. Postojiš. Slobodan si.
Nisi gladan, nisi gol, nisi bos.
Imaš krov nad glavom. Oko tebe nisu rakete i oružje od kojeg ti duša zastane. Nisi u smrtnoj opasnosti i ne moraš razmišljati o tome hoće li te netko ubiti još danas.
Oko tebe nisu razne bolesti, od kojih umiru malena djeca svakodnevno i nikakav virus s tebe na njih neće prijeći. Ne gledaš umiranja svojih poznanika.
Ti si slobodan i zaštićen od svega toga.
Što onda više tražiš? Daj se čovječe bar nekada zahvali. Ti živiš, a u našem svijetu, milijarde njih sanjaju naše živote i naše probleme. Na naše probleme, oni bi se smijali od sreće i grlili svakog prolaznika. Zahvali tom Bogu kojeg moliš uvijek za nešto tako jeftino u usporedbi s pravim životnim problemima.
Koji smo mi sretnici, a da pojma nemamo. – pomislim dok gledam sve te ljude oko sebe…
Josipa Milas
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!