To je život? …

Dan po dan, uvreda za uvredom…

Jedan dan je dobro … taj dan sam oprezna.

U jutro ne smijem ništa reći, jer je ujutro mrzovoljan. Ne daj Bože nešto pitat’.
Odmah bukvice, jezikove juhe, uvrede i tjeranje na “marš van”.

Nakon nekog vremena ponaša se kao da se ništa nije dogodilo ili opet krivi mene.

Neki baner

“Zašto ne možeš biti normalna žena?”

Uopće ne znam što bih odgovorila. Kako biti “normalna” kad te netko vrijeđa i tjera i ponaša se tako?
Poslije posla isto tiha misa. Gospodin treba vrijeme za sebe. Pali komp i igra karte ili avione. Pozdravi on mene, bez brige, al’ onak’ brzinski.

Ak’ se pobunim il’ požalim – NIJE DOBRO!
Više ne živimo zajedno, jer on treba mir, a zadnji put me izvrijeđao k’o zadnju glupaču.

Tada sam otišla…

Povremeno se vidimo, ali završi u svađi.

Svaki prokleti put!

Amalka Štuka

Neki baner