Tvoja staza…

Rodiš se, pa čim te izvuku na svjetlo dana, prisile te da odabereš svoju stazu. Mali si i blesav, ništa ne razumiješ, ali opale te po stražnjici i ti kreneš po inerciji.

Puziš po tom putu, zaviruješ amo- tamo, ideš naprijed bez cilja i svijesti. Kad dovoljno odmakneš kad isprobaš pakleno sunce, dugu mračnu noć i olujno nevrijeme, pokušaš se vratiti. Tada shvatiš da ne možeš natrag, zajebali su te jer ti nisu rekli da je staza jednosmjerna.

Ili ideš naprijed ili stojiš na mjestu. Stajati na mjestu je dosadno, pa kreneš dalje. Staza je krivudava, na mjestima obrasla trnjem, na mjestima potopljena vodom, sporadično je gubiš i opet se na njoj nađeš.

Jbga, hodaš dalje jer ne možeš drugačije.
Bude teško, ali kad naiđeš na veliko slomljeno drvo koje ti je zapriječilo put, tada znaš da je ono prije bilo pjesma. Sjedneš na drvo, pa plačeš i zapomažeš, a onda shvatiš da moraš dalje. Upreš se, pomakneš to veliko deblo i provučes se na drugu stranu.

Tek što si okusio sreću jer si pobijedio, evo kiše da ti smoći cipele i baci te u kaljužu. Naučiš s vremenom da se blato i sunce izmjenjuju, da se izmjenjuju i svjetlo i tama, ali i da ne možeš natrag. Zabavlja te zavirivati po okolnom žbunju, baciti pogled na krošnju drveta, podići kamen, da bi vidio šta je ispod. Mahneš ptici koja je preletjela tvoju stazu, namigneš mravcu koji šeta s tobom dio puta, pomiluješ cvijet ili napucaš praznu konzervu koja se tu našla.

Neki baner

Konzervu?!
Netko je već prošao mojom stazom?
Nije!

Konzerva je doletjela s jedne od okolnih staza, a ti si na svojoj sam, ona je samo tvoja….na mjestima vijugava, ponegdje kvrgava….ali tvoja! Samo tvoja i na njoj si uvijek sam!
Pa….jebeš ravne staze!

Viktorija Herak

Neki baner