Ti šutiš kao hrast
zvijezdo moja
daleka i postojana.
Naša soba
puna je korijenja
i svjetlosti tvoje.
Uzvraćam ti šutnjom
breze,
prilazim i poljubac dajem.
Puštaš me da šutim
da govorim šutnjom tvojom.
Ti,
tiha moja noći –
dobro je tako nama.
Ovu radost što je tu
u tebi,
u meni – šutnja je isplela.
Aika
