Prsti sumnje spleli su se oko mene, guše me…
Trenutak u kojem prestajem vjerovati sebi…tebi…nama
Kao da stojim usred uragana emocija
I čekam, čekam onaj tresak…onaj znak…
Tada se sve stiša…muk…tišina…hladnoća…
Sve mi je jasno…
Nije potreban odgovor
I dok trgam stanice na kojima su stihovi o tebi…za tebe…
Zvuk paranja probija mi uši, ujedno i moje srce se lomi…
Dok razdirem tvoje ime u tisuću komadića i bacam ih u vatru
Svaka moja misao upućena tebi gori,
plameni žurno ližu stranice…izgužvane…
Izmučene…kao što sam ja…
Ponovo ja i ponovo ti, u nekoj mojoj vječnoj iluziji o nadi…
Grlim te, grliš me…
Sve nestaje i pretvara se u pepeo…
Suze mi hlade moje uzavrelo lice…podsjećaju me da je kraj…
Hoću li ikada prihvatiti?
B.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
