Važan trenutak…

Nije trebalo dugo da ju primijeti. Stajala je na kraju ulice nikada ljepša. Zagledao se u njeno lice i zaneseni pogled. Zaželio se javiti i zagrliti. Poželio je puno toga. Kao recimo, priznati joj da je nešto najljepše što je imao, da ju nikada i nije prestao voljeti. S druge strane, znao je da to ne može napraviti. Ne može, jer već ju je dovoljno puta povrijedio. Ne može, jer je sretna s drugim. Zaslužuje to. Nakon svega.

Morao je krenuti dalje, nije krenuo. Do kraja života će od danas biti tako. Telefon je neprestano zvonio, semafor uporno pokazivao crveno. Nasmijao se na pomisao da je semafor možda Božji znak da se ne ženi, nego radije ode negdje. Nikada nije bježao od odgovornosti i sranja osim u Aninu slučaju, vratit će se doma sa rodbinom i oženiti se. Jedina normalna solucija.
– Ana moraš biti sretna – rekao je u sebi i nestao starim ulicama.

Hladni zrak i nervoza je sve što je osjećala dok je čekala taxi. Blago se nasmiješila taxisti i odlučno rekla adresu Igorovih roditelja. Pretpostavljala je da je Igor ovih dana kod njih. Sada treba razmisliti što reći. Možda je ovo nešto ludo, no realno oduvijek je prvakinja u tom. Nije prvi put da se upušta u blesave ideje.

– Što ću mu reći dovraga? – rekla je dovoljno glasno i osjetila pogled mrkog čovjeka za volanom.
– Polako Ana, diši biti će sve dobro, reći ćeš mu da ga voliš nije teško. – sad je već pretjerala i taksista se zakašljao. Valjda je to znak da treba zašutjeti. Pozornost joj je privukla savršeno uređena brineta na ulici.
– Zrcalo – rekla je i izvadila bolje rečeno istresla stvari iz torbe. Mrki taxist je već počeo kolutati očima što je ovaj put konačno shvatila kao nešto loše.

flower-634526_960_720

Neki baner

Lagano se zacrvenila i posramila njega, pa sebe kada se vidjela na zrcalu.

– Fuck, fuck, ličim na sliku Vrisak. Nije ni čudno što me ovaj Mrki tako iznenađeno gleda.
Ponovno je protresla torbu i pratila njegovu reakciju. Ovaj na nije reagirao, pa se počela šminkati. Bar puder i maskara. Ne može ovakva pred Igora i njegove. Čovjek će pobjeći. Ako mrki frend taxist odluči izbacit nju i torbicu barem će ličiti na žensko. Bolje opet ličiti na žensko, nego na Vrisak. Kada se konačno našminkala, dovoljno da bi i Grdović primijetio da je žensko, zakašljala se i odlučila priznati Mrkom da inače nije ovako luda.

– Khm, gospodine. Ja se ispričavam, znam da niste naviknuti na ovako lude žene, ovoga, ja inače nisam luda. Znate, znam da vas zapravo nije briga, jer koga normalnog bi brigalo, no moram zaustaviti nekoga od nečega i reći mu da ga volim. Da me je vidio ne našminkanu pobjegao bi. Zezam se ali, hvala vam što me niste izbacili van. Dobar ste čovjek. Sada ću šutjeti. Tako je bolje. Završila je i još više se zacrvenila.
Mrki frend taxist se počeo smijati

– U pravu si, nisam navikao na ovo. Navijam za vas.

Uspjela se bar malo umiriti. Do kraja vožnje su šutjeli oboje iznenađeni i nasmijani.
– Kvragu tu sam.
– Gospođice, sve će biti u redu. Ne brinite – rekao je Mrki i blago se nasmiješio.

Stajala se sa minimalnom šminkom pred Igorovom, otmjeno uređenom, kućom. Dvorište je izgledalo savršeno spremno i pomno ukrašeno. Ugledala je prve goste i njegovu mamu na terasi. Mora ga potražiti dok nije kasno, a naravno da ni sama ne zna što točno želi sada.

Josipa Milas

[email protected]

Neki baner