Zove se Lana i prelijepa je. Govori nekoliko jezika, visoka i vedra s dugom bujnom kosom. Sretoh je jučer i zadivljeno priča o životu i kako je odlučila da se malo pomladi i kako ona kaže proljepša.
A mlada je, ima samo 30 godina.Veselo me gledala dok je pričala o nekim svojim nedostacima na licu koje želi malo promijeniti i naglasiti jer kako kaže bit će ljepše. Ni nosom nije kaže pretjerano zadovoljna, ima neku malenu grbu, i to će vremenom morati ispraviti.
‘Mane’ koje zapravo ne postoje
A ja ništa od tih njenih nedostataka nisam primijetila, optimizam kojim zrači jednostavno nije ništa drugo pokazao nego jednu mladu, lijepu ženu koja ponosno kroči kroz život.
Tako je meni izgledala, ali sebi izgleda nije, sebi je bila nedovoljno lijepa.
I rekla sam joj da je meni prelijepa i da stvarno nema potrebu da si nešto mijenja na licu, jer je baš takva kakva je, savršena.
Šetajući i razgovarajući s njom osjetila sam duboko nezadovoljstvo izgledom koje se krije iza tog nevinog i mladog lica koje jednostavno ne vidi svoju ljepotu i mladost i kroz najnovije tretmane želi postati sretnija i zadovoljnija sobom.
Pokušala sam joj pričati o sjaju koji nosi u očima i osmijehu koji daruje meni i prijateljima koje poznaje i dočarati joj kroz njih svoju ljepotu, pokazati joj sreću na licu, samo je odmahnula rukom i rekla mi da će biti presretna kad malo poveća usnice i napuči ih kako kaže, jer je to lijepo, seksi i poželjno.
Osjetila sam joj u glasu da je i nesigurna u sebe, a nisam znala kako da to sakrijem i prešutim, pa sam joj krenula pričati o životinjama koje su takve kakve su lijepe, savršene baš takve kakve su stvorene.Ne žude za promjenama, jer su zadovoljne i nemaju potrebu natjecati se niti po ljepoti niti po brzini niti po svrsi, jer svaka od njih ima svoju ljepotu, originalnu i jedinstvenu svrhu.
Iskrivljena percepcija stvarnosti
Nije me razumjela, i dalje je pričala o zahvatima kojima će postati kako kaže atraktivnija i poželjnija.Odmah će biti interesantnija suprotnome spolu a i svi će joj se diviti jer će izgledati ljepše kako kaže.
Na rastanku sam joj rekla da je ljepota u oku promatrača i za svakoga je to nešto drugo ali da u životu nije najvažnija stvar, misleći kako da je odvratim od mogućih nepotrebnih zahvata, a kojima će biti u dogledno vrijeme nezadovoljna jer će spoznati da je ljepota sve što ona već posjeduje i da je ne treba remetiti.
Radosno se osmjehnula, namignula mi i pozdravila me. Ostala sam s pitanjem na usnama zašto, zašto mlade žene danas toliko žele da si mijenjaju izgled jer su nezadovoljne onime što im je podarila majka priroda. Zar mladost i putenost ne treba ostaviti netaknutima, jer je to onaj najljepši zdravi trenutak u životu koji se ne ponavlja i kojega bi svaki zahvat obezvrijedio i učinio manje vrijednim i nelijepim.
Mnogo je važniji posao za odraditi onaj unutarnji, naučiti kako se osnažiti, kako biti siguran u zahtjevnim situacijama u životu, naučiti se povjerenju i vjeri u sebe, naučiti se vrednovanju sebe, usvojiti nježne obrasce ponašanja prema sebi i još mnogo toga pred kojima bi svaka naša malena sitna fizička nazovimo nezadovoljstva izgledala nevažno s ljepotom osobe u cjelini.
Tome trebamo težiti, takvoj vrsti ljepote, mnogo važnijoj od napučenih usnica ili nosića.
Iskrena sam, vesela i nadasve pozitivna, volim čitati zanimljive stvari i dijeliti životna iskustva s drugima.Uživam u društvu dragih ljudi kroz druženja, šetnje, učenje novih stvari i međusobnom pomaganju.
