Želiš da ti se bivši vrati jer si zapravo sebe izgubila (pored njega)

Ponekad imam osjećaj da je velika želja za pomirenjem s bivšim, kod žena kao želja za slatkim, za čokoladom osobito. Borimo se protiv nje, znamo da ne bi trebale jesti toliko šećera, znamo da će nam to pomrsiti planove s dijetom i da će to značiti pola sata više na traci za trčanje ili jednostavno revne odlaske u teretanu, ali svejedno ne možemo odoljeti.

Ponekad uspijemo. Othrvamo se toj želji za samo jednim keksićem ili samo dvije kocke čokse i želja mine. Pomislimo kako smo konačno pobijedile svoju prirodu i kako više nikad nećemo poželjeti ništa slatko, ali onda jednog dana prolazimo pokraj slastičarne i u izlogu spazimo njeno visočanstvo – čokoladnu tortu, pa pomislimo “zašto ne?”

Mali ciklusi naših ovisnosti

Tako izgleda i nova simpatija, taj duhoviti visoki, tamnokosi muškarac koji tako dobro miriše i razgovor s njim je toliko lak da se pitamo zašto smo ono odlučile da nećemo dejtati? Pa ovo je tako lako. I tako lijepo. Sve dok se romansa ne pretvori u toksičnu vezu koja se odjednom raspline, jer njemu “treba prostora” a ti se osjećaš kao da si negdje putem izgubila pola sebe.

I želiš ga nazad. Želiš ga usprkos toga što niste klapali zajedno, a znaš da to nije dobro za tebe. Baš kao što ni previše šećera nije dobro za tvoje tijelo. Ali želiš… jer želja je jača od razuma, jer u tebi postoji cijeli rollercoaster emocija koje vrište kako ćeš se samo s njim ponovno osjećati voljeno, željeno i potpuno.

Jer postoji ta ideja u tvom umu, koju si pokupila od tetke ili susjede dok si odrastala, da žena sama i samostalna nije sva svoja i mora da joj nešto fali. Pa ti naprosto moraš imati nekog da bi svima dokazala da ti itekako vrijediš… A ne želiš nekog novog, želiš baš njega i ti ćeš ga popraviti, ti ćeš njemu dokazati da je njegovo mjesto baš s tobom.

Neki baner

I tako se rodi plan – ponovnog osvajanja njega

Rekli su ti da ga pustiš, da mu se ne javljaš, da mu ne pišeš i da samo malo pričekaš. Koji dan, tjedan ili mjesec i pustiš ga da on dođe tebi. Sve to vrijeme dok uredno čekaš, ponekad škicneš njegov profil na Fejsu ili Instagramu i pregledaš popis žena koje prati ili je nedavno dodao, i stavljaš svoj život on hold. Jer ti imaš misiju – pritajiti se, šutjeti, čekati, da se on sjeti i da se vrati pa možete zajedno nastaviti živjeti – sretni. Ali to se ne događa. I pitaš se zašto?

Drugim prijateljicama je pošlo za rukom. Pritajile su se i bivši su im se vratili i eto ih sad sjede svakog dana u svom omiljenom kafiću. Ispijaju duge kave skupa i slikaju selfije za Instač. A ti si i dalje tu, na pola puta za nigdje i sama.

Ali stvari ne funkcioniraju tako. Ne stavljaš svoj život na čekanje kako bi uhvatila vlak zvan bivši kada i ako se on sjeti. I ne priželjkuješ da se u tom vremenu dok se ne čujete svi vaši problemi nekom magijom sami riješe.

Ako ne radite na sebi, zbog sebe, vi ste i dalje isti ljudi čak i ako se pomirite. I problemi koje ste imali i dalje su tu.

Bajkovita iluzija kao iz filma

Bojim se da je to ono što vam nitko ne govori. Svi samo obećaju neki sretni rasplet kao u romantičnoj komediji, u kojoj on odjednom shvati da je ona ljubav njegova života jer mu se dva mjeseca nije javila, pa negdje između sastanaka odjuri u prvu cvjećarnu, kupi najveći buket ruža ikad i tad pretrči pola grada i sav ozarena lica dolazi na njena vrata, i pada pred nju ničice te je prosi. I onda žive sretno do kraja filma.

U stvarnosti, ljudi su sumnjičavi. Pitaju se da li je taj njihov bivši ili bivša i dalje ista osoba s istim manama i istim dramatičnim ispadima?

Pitaju se što radi, bavi li se čime, ima li neki novi interes, gradi li svoj život i kako izgleda? Bolje, gore? Seksi? Ili se zapustila? Ljudi sve to vrte u svom umu prije nego odluče možda ponovno za nekim posegnuti. I žele da taj netko bude bolji, jer za sebe žele bolje. Ne žele se vratiti u kaos iz kojeg su pobjegli pred koji tjedan, mjesec ili godinu.

U odnosima, ljudi žele biti sretni.

I onda, zapitaj se, kako tvoj bivši može biti sretan s tobom ako si ti ona neurotična cura koja mjesecima nije izašla iz kuće, koja je zaboravila sve svoje hobije? I snove koje je imala kad ste se tek upoznali? Koja ima samo jednu jedinu životnu misiju, a to je ponovno osvajanje njega?

“Kao da je on bio tako savršen… bio je ovakav i onakav” – odgovorit ćeš mi u mislima. I znam, sve znam, jer ljudi su ljudi i nitko od nas nije savršen, ali to si ta koja i dalje želi baš njega. I možda je ovo pravi trenutak da se zapitaš – zašto? I želiš li ga zaista? Jesi li s njim bila sretna, jesi li iz dana u dan postajala sve bolja verzija sebe ili si zapravo u toj vezi, pokušavajući udovoljiti njemu izgubila svoju životnu radost?

I ako je tomu tako, zašto želiš da ti se taj energetski vampir vrati u život?

Bol je prirodna ali je i prolazna

Prekidi su bolni.

Sa svakim ode dio nas. Dio naših ideala, dio naših snova, dio želja koje smo imali i na njihovom ostvarenju radili. Izgubi se slika nas, kakvi smo bili u toj vezi i ideja tko smo trebali postati. Izgubimo cijeli jedan identitet.

Oljuštimo to sa sebe naglo kao što zmija odbaci kožu i zatim se osjećamo golo i prazno.

Ideja postoji da će sve ono što je u nama popucalo i slomilo se tim gubitkom, ponovno sjesti na mjesto ako se ta osoba vrati. Ali često, ako do pomirenja i dođe, to za nas znači samo nove lomove.

Neki baner
Želiš da ti se bivši vrati,   woman in brown long sleeve shirt touching domino pieces
Photo by cottonbro on Pexels.com

Pronađi novi smisao

Mark Manson, jedan od meni dragih autora u svom je članku “How to let go” napisao kako s gubitkom odnosa, ili bilo kojim bolnim gubitkom mi zapravo gubimo smisao. Onaj smisao koji sami sebi dajemo kroz odnose. Zbog toga se osjećamo prazno, bezvoljno i tupo. Zbog toga svaki dan izgleda kao ogromna crna rupa u koju tonemo, jer je sunce negdje drugdje, izlazi tamo gdje je osoba koja nas je tako bezdušno napustila.

I treba nam vremena da unutar sebe izgradimo mostove do nekih drugih vrijednosti, do prisjećanja tko smo bili i čemu smo težili i do spoznaje da svijet nije stao, da naša sreća ovisi o nama samima, ne o drugom biću. I da je život tu, ide dalje.

A to možemo jedino kad od bolujemo i otpustimo. Jer dokle god se grčevito držimo za ideju nekog mi stojimo na mjestu, u toj našoj rupi bez dna.

Zbog toga ne vjerujem u čekanje i isprazno nadanje. Zbog toga ne vjerujem u ideju “pritajiti se, šutjeti i čekati”. Jer, sve i ako ta taktika upali, mi smo opet na istom mjestu, točno tamo gdje smo bili prije no što je i puklo.

Emotion – energy in motion

Na kraju, ljudi osjećaju našu energiju, osjećaju kad razmišljamo o njima, pa makar s njima tjednima ne razgovarali. I to ih odbija od nas. Odbija ih ta teška, mračna energija koja od njih zahtjeva da oni učine nešto, promijene se, vrate se, a sve kako bi mi bili sretni. A znamo već, to ne ide tako.

Ljudi idu tamo gdje je radost, iskričavost, veselje. Idu prema ljudima koji ih ne trebaju i koji su sretni u svojoj koži. Prema ljudima koji žive svoje živote, vesele se, idu za svojim snovima i potpuno su u fokusu na svoj život. Na ostvarenje svojih snova.

Idu tamo gdje ljudi pucaju od zadovoljstva i samopouzdanja pa u tom iskrenom zadovoljstvu osjećaju slobodu flertati, zezati se i opušteno biti svoji. Ta opuštenost i bezbrižnost i muškarce i žene privlači kao što pčele privlači med.

Zbog toga kad usmjeriš energiju na sebe i svoj život, kad zaboraviš da neki ljudi uopće postoje i kad istinski živiš punim plućima, tada se ljudi sjete, zovu i bivši kucaju na vrata. Ne zato što si sjedila kući i nekog čekala, nadala se i tugovala, već zato što si živjela. To je odgovor na pitanje “Kad će se on mene sjetiti” koje žene postavljaju pa mi kažu – Sad kad ga više ne želim, ne trebam i ne pada mi napamet biti s njim, e sad se javio!

Što zaista želiš?

Za kraj, postavit ću ti jedno pitanje, a ti odgovori sama sebi, iskreno. Zapiši taj odgovor na list papira u trenutku kad budeš spremna na suočavanje s vlastitom nutrinom i odgovorima koje daje.

Želiš li zaista njega ili želiš biti sretna?

Zapravo je toliko jednostavno.

I ne, mila – “On je moja sreća” je odgovor koji se ne prizna.

Neki baner