Žena s karakterom

Imamo li svi mi one male točkice nesigurnosti, na koje ponekad stanemo pa osjetimo nemir? One male munje koje prostruje kroz tijelo i zbog kojih preispitujemo odluke, ideje, dane…. i svoje emocije? Dese li se takvi trenuci kad zastanemo pa hvatamo dah? Da. Ali…

U nekom trenutku ih otreseš, lako kao kapi kiše s kaputa, udahneš, osmjehneš se sebi i nastaviš, preko lokvi na putu u smjeru svojih snova. Ne zastaješ, ne zapitkuješ ljude što misle, ne trguješ srcem i snovima jer shvatiš da ono što ti jesi, svatko vidi iz nekog svog kuta, kroz pukotine u vlastitoj nutrini i svoje male točke nesigurnosti.

Moja, tvoja priča

Za početak da te zapravo pitam – Tko si ti?

Jesi li netko tko podlegne svojim nesigurnostima ili si žena s karakterom? Kakva je tvoja priča?

Evo jednog dijela moje.

Sjećam se kad sam prije više od 15 godina odlučila snimiti svoju prvu pjesmu. Sjećam se uzbuđenja, otkrivanja svijeta glazbe iz novog kuta, prvih odlazaka u studio, upoznavanje s opremom, satova pjevanja, glazbenih natječaja i prvih festivala. I sjećam se reakcija svoje okoline.

Sjećam se podsmjeha, sjećam se ponižavanja i sjećam se kako sam tad kao dvadesetogodišnjakinja odlučila da me tuđa mišljenja ne zanimaju. Bila je to teška odluka za mladu djevojku, koja je imala samo talent i volju da se bavi glazbom. Ali bila je to najbolja odluka koju sam ikad donijela.

Jer za mišljenja ih ionako nikad nisam pitala, podršku nisam ni tražila ni očekivala. Znala sam da je ne bih ni dobila.

Ta odlučnost vodila me kroz sve te godine glazbe a kasnije medija. Vodila me kroz poslove koje sam radila, odnose koje sam imala, raskide suradnji i ljubavi, prijateljstava i davanje otkaza tamo gdje nisam bila sretna i mogla rasti.

Mnogi su to zvali mojom bahatošću, govorili kako imam ponekad težak karakter, kako trebam biti mekša i realnija, manje prodorna, manje… u svakom smislu. A ja sam shvaćala da nije do mene, nego do njihovih strahova. Jer dok sam išla za svojim snovima, pikala sam njihove nesigurnosti, njihove kočnice zbog kojih se nisu usudili ići željenim putem.

I ljutili bi se kad bih im rekla da su svi njihovi “razlozi zašto ne mogu” samo njihovi izgovori. I ja sam imala izgovore, ali sam ih bila svjesna i svakog sam dana gurala samu sebe van svoje zone komfora.

Ti si tvoj brend

Sad, kad me ljudi pitaju što mislim o njihovim projektima, njihovim knjigama, njihovim web stranicama, uvijek kažem isto – Važno je kako to tebi izgleda, kako se ti osjećaš.

I mnogi ostanu šokirani jer očekuju ili pohvale ili salvu kritika, a zapravo dobiju jedinu relevantnu istinu, da su oni njihov brend, i da je ono kako to nose i prezentiraju mnogo važnije od boje web stranice ili fonta na naslovnici knjige.

U eri celofana kad se sve samo pakira da bi se što bolje prodalo, najbolje se prodaje ono gdje ljudi furaju svoju autentičnost, koja često nailazi na kritike mainstreama.

Zašto im ide?

Jer ne mare, ne za krive stvari. Jer imaju svoju priču, svoj stav, svoju viziju i ne odstupaju od nje za ništa. Možda ponekad saslušaju neku sugestiju ali uvaže samo ono što s njima rezonira.

Jer znaju tko su.

Nije toliko važno kako se prezentiraju, kojim bojama i etiketama. Važno je da znaju tko su, koliko vrijede i što mogu i kako iz ničeg mogu uvijek stvoriti apsolutno sve što požele. Pa taman sutra morali ispočetka.

Prodat ću ti svoju ideju tebe. E nećeš!

Sjećam se kako sam prije nekih godinu dana vodila zanimljiv razgovor sa ženom koja se bavi jednim vidom savjetovanja. I sjećam se kako mi je pristupila nadobudno iako zapravo nije znala čime se točno bavim. Sjedila sam i slušala njen nastup, o tome kako ona vidi Amazonke i kako bih ih trebala mijenjati, o tome kakva bih trebala biti ako želim živjeti od pisanja i izdati knjigu. Na to sam se samo nasmiješila i rekla hvala. Nisam imala potrebe ništa objašnjavati. Niti spominjati da imam svoj biznis i već izdanu knjigu a drugu taman u tisku.

Sjećam se i kako je smatrala da sam poprilično bahata jer ne komentiram njene ideje i očigledno ne prihvaćam njene sugestije.

I moram priznati da sam je u tom uvjerenju ostavila.

Bilo mi je jasno da radi po istom fazonu i svakome pristupa na isti način. I da je zapravo ne zanima čime se netko bavi, već stvori sliku od nekih bazičnih usput pokupljenih informacija ili tuđih naklapanja i pokušava prodati svoju ideju nekog.

Tebe.

Mene.

Pere Perića i Ive Ivića.

Mali milijun ljudi to radi.

Rade to prodavačice u dućanu.

Marketing eksperti.

Frizeri.

Autosaloni.

Svi ti prodaju ideju tebe koja najčešće nema veze s onim tko ti jesi. I svi te oni uspiju prekrojiti ako im dozvoliš.

Znati što ne želiš

Kao što su mene neki dragi ljudi uvjerili da bih trebala kupiti iPhone jer kao samo to je mobitel, ostalo se ne računa, a ja sam i dan danas vjerna Samsungu, jer mi odgovara. Pa makar iPhone ili neki drugi brend bili milijun puta bolji nekom drugom.

– Zašto ne bi tipu dala šansu? Poznat je, uspješan i zgodan. Žene ga obožavaju.

– Jer ne bih.

– Ti si luda.

– Moguće.

Moje bi prijateljice često davale takve opaske kad bi vidjele da se neki tip interesira za mene i često bi naglašavale sve to nešto dobro što one vide na njemu, a što ja očigledno po njima nisam primijetila. Jesam, ali me nije impresioniralo. Ili sam vidjela ono što one nisu.

Bahat nastup.

Uletavanje svakoj iole zgodnoj i zanimljivoj ženi.

Nedosljednost.

Očit kontrast između priče i djela.

Dobra im je bila fasada i spika, ali osim nje, nisu imali štofa. Falilo je mesa, suštine, sadržaja.

Nisu bili to nešto što su pokušavali prodati.

Moji kolege poduzetnici rekli bi da im je to bio neuspješan pitch.

A znati prezentirati sebe je umjetnost.

Žena s karakterom stvara brend s karakterom

Prošli sam tjedan bila na sastanku sa ženom koja je hodajući kreativac. Školovala se u Americi, dugo radila u medijima a sada pokrenula novi brend. Znala sam da će biti uspješna čim sam sjela preko puta nje i pogledala je u oči. Jer ona zna što želi, kamo ide i s kim.

Mnogo smo pričale o njenim željama i idejama, o viziji koju ima za svoj posao i energiji koja joj je važna u cijeloj priči.

Nije pričala o budžetima, niti uspjesima, već svojoj ideji ali na način da se ona, meni, kako nekome tko je tu, samo na uvodnom sastanku, činila opipljivom i živom.

A ja sam na sastanak došla osjetiti tko je ona, nisam donijela cijeli popis svojih ideja i “pakete za oglašavanje”. Ponijela sam svoje uho za slušanje i otvorila oči. Pustila sam je da mi pokaže tko je, jer ako je autentična, ako je svoja, prodat ćemo zajedno i iglu i čokoladu i komadić Mjeseca. Ako to nema, džabe nam milijuni strategija i PR u svim znanim i neznanim časopisima.

Naše su se energije toliko poklopile, da smo s prve kave odšetale u njen još neotvoreni showroom, pa zatim na još jednu kavu, gdje su poslovne priče pretekle u one životne, ljudske.

Pokazala mi je tko je i ja sam u sebi znala da želim surađivati s njom. Želim ju u svom svijetu i želim biti dio njenog. Međusobno smo se odabrale i prepoznale.

Odličan pitch.

To nije prodaja – to je mnogo više

Jer pravi ljudi ne prodaju, oni ti pokažu tko su do te mjere da ne želiš ništa drugo osim biti dio njihove priče. I želiš njihov proizvod. Njihovu uslugu ili ogledalo i zidne dekore kakve je Sandra dovela na naše tržište.

Želiš to do te mjere da te ne zanima apsolutno ništa i nitko drugi.

Baš kao priča s iPhoneom kojeg mi bliski ljudi pokušavaju prodati godinama – bezuspješno. A Samsung ih pobjeđuje više od desetljeća, bez ijedne reklame.

Isto kao i priče o pravim frajerima, o idealnim ulovima, od kojih bih pobjegla glavom bez obzira, dok mi srce napravi preskok zbog nekog tko je posve drugačiji, opušten i jednostavan poput dječaka. Autentičan. Svoj.

Nesigurnosti? Da, svi ih imamo. Važno je što s njima činimo. Važno je kako ih nosimo i pretvaramo u svoju snagu. Važno je da naučimo kako svatko gleda iz svog kuta i trenutnog raspoloženja i da ono što vidi, ne mora imati apsolutno nikakve veze s tim tko mi zaista jesmo.

I najčešće nema.

So, najbolja valuta je otkriti tko si, putem onog zbog čega ti srce treperi i ići za time, neovisno o tome tko odobrava ili ne.

J. K. Rowling i njenu prvu knjigu o malom čarobnjaku Harryju Potteru odbilo je 12 izdavača a ona je ipak postala najuspješnija spisateljica u povijesti.

Ali, ona je znala da ona nije ono što ti izdavači vide u njoj i njenoj priči, već ono što ona vidi. Znala je tko je.

Žena s karakterom. I vizijom.

Ostalo je povijest.