Mjesec: kolovoz 2016.

Očijukanje…

Dok sam sjedio u restoranu sa svojom dragom i čekali naručeno jelo opazio sam na sebi nekoliko ženskih pogleda. U redu je pogledati nekoga, ali raditi to učestalo i svako malo zaista…

Vizija…

Sklopio sam oči, pustio sam da se suze u njima skupljaju, pustio sam da se svemir gubi i utapa u tim suzama, ništa mi ionako više nije bilo važno. A onda… opet…

Život na selu…

Jučer je miš kliznuo s terase u kuću. Danas je jež istim putem osvanuo u boravku. Perem suđe, a miš kliznu po radnom stolu. Ja krenem vrištati koliko me noge nose, miš u trk,…

Putevima vjetra… (I dio.)

Ponekad kreneš pa staneš. Nemaš ni misao vodilju, ni želju ni strast. Koračaš, nasumce i bez nekog smisla. Ideš jer moraš ići – nekud. Nije ti važno ni gdje ni zbog čega.…

Ne tako dobar četvrtak…

Još jedan petak, i još jedna sportska rubrika. Mnogo stvari se dešava u svijetu sporta. Počele su i neke Lige Petice, play off za evropska takmičenja, i svakako Rio. Pa počet ću…

Prava ljubav “ne boli”…

Neki dan sam naišla na članak u kojem djevojka kaže kako prava ljubav ne boli. Bol je privilegija samo “lažnih” ljubavi. Moram priznati da veću glupost davno nisam pročitala. To može reći…

Ruta Samobor – Sarajevo – Samobor…

Otišla sam rano na spavanje, jer sljedeći dan smo planirali putovanje u Sarajevo. Dugo sam željela vidjeti taj grad. Maštala sam o tome još puno prije rata. Poslije su mi govorili da…

Vječnost…

Tolikim sam ljudima dala svoju dušu, pretočila svoje misli u stihove, skladala melodije, dala vječnost u pjesmi i ostala prazna. Nikad sebi pisala. Nikad sebe tako voljela. Nikad za sebe dovoljno marila.…

U potrazi za smislom…

Svjetlost mi je otvorila oči. Shvatila sam da više ne plutam, već je nekako sve drugačije. I to je bilo dovoljno za vrisak od kojeg sam prestrašila i samu sebe, pa sam…

Priručnik za život

Kako se pronaći, kad se jednom izgubiš? Kad staze koje si pratila više ne vode nigdje i zapravo shvatiš da se vrtiš u krug? Kako se vratiti – sebi? Bilo bi lijepo…

Otkako sam upoznala Njega…

Rijetko kada ga spominjem, valjda jer previše sebično čuvam ga za sebe. Poznajemo se već 2 godine i naš odnos ne mogu definirati i ne trudim se. Nekima ga predstavim kao dečka,…

Tebi, koji čekaš…

Tebi, koji danima stojiš pred mojom tvrđavom i čekaš da se njeni zidovi sruše ili da istaknem bijelu zastavu, da se predam, da kažem tvoja sam. Tebi, koji čekaš da te pustim…