Mjesec: kolovoz 2016.

Moja Mirka…

Došla je kod majke na nedjeljni ručak. Mirka, moja prijateljica! Ima 38 godina i ne zna otkud dolaze rajčice, pojma nema da mrkve rastu u zemlji, a ne zna niti razliku između…

Mojoj ljubavi…

Kupovala sam vrijeme, davale prilike krivima, bježala od svega i provlačila se kroz život.   Lomili su me. Lomili mi srce, ali nisu mi slomili duh. I nakon svega došla sam k tebi.…

Tata te ne želi…

Jedne kišne i prohladne noći u kolovozu, dok je u pozadini tiho dopirao Đoletov glas s laptopa pjevajući “Pričat će ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli…”, pored prozora je sjedila…

Doživotna kazna…

08. August 2016. godine. Ponedjeljak. 14:00h. Gledam u laptop i slova mi titraju ispred očiju. Ne radi mi se danas. Danas bih voljela da je moj posao fizičke prirode. Da ne moram…

Svemir šalje bivše…

“Svi ljudi koji su otišli u tvojoj prošlosti, nemaju što raditi u tvojoj sadašnjosti” rekao je neki pametan tip, ili sam izmislila. Ne znam. No, nije tako loše. Prošlost treba ostaviti daleko…

I muškarci pate…

Da  ne pišem samo o ženama, kako su one ostavljene i  kako pate,  pisat ću malo i o muškarcima na tu temu.  A tome su najviše pridonijele poruke koje sam dobila od…

Oči u oči…

I stvarno, te su je oči pratile narednih nekolilko dana, no izblijedila je slika momka koji ih je nosio. Batalila je to i nastavila sa svojim svakodnevnim aktivnostima. Glupiranje u razredu, zadirkivanje i…

Tamo kud ide srce…

Idem – u neke nove izazove. Smijem se čak i kad bih plakala. Volim – iako iznutra lomi. Ne bojim se više… Čujete li? Ne bojim! I neću šutjeti! Neću pristati na…

Nisi mu jedina…

Putovala sam 12 sati vlakom, a nisam mogla da spavam od uzbuđenja jer ću ga konačno vidjeti. Bila sam mrtva umorna, i jedva sam čekala da se dohvatim kreveta hotelske sobe kako…

Misija…

Čekali su me na krovu. Sofie je željela letjeti. Nisam joj mogao to zabraniti. Znao sam da u jednom trenu moram pustiti da ljudskost spava, da vampirska psiha zavlada i prepusti se…

Potraga…

I dok čekam ruku tvoju, prolaze mi dani, godine, pronalazim muku svoju, ko da umirem. I gledam sva ta zaljubljena lica, široke osmjehe, ispunjena srca, a ja se tražim, ludujem, čekam, i…

Kupid…

Onako pomislim da sam već sve savladala, da već znam neke stvari i da me ta famozna ljubav ne može samo tako zaskočiti i prevariti. Ali evo je opet, ima ona svoje…