Mjesec: studeni 2016.

Uspjeli smo :))))

Samo ću vam nešto reći, pa idem spavati. 🙂 Ili da idem spavati, pa vam kažem sutra? Mogu i da vam ništa ne kažem, ali neću. Ili hoću? Možda da ne idem…

Oprosti mi, sine…

Ti si jedino svjetlo mog surovog života, jedina svijetla tačka, jedino sunce koje me grije. Njegov jedini smisao. Ti, i samo ti mi daješ snagu da nastavljam dalje, da ne posustanem i…

Moja božićna zadaća…

Još jedan u nizu odlazaka, a ja nikako da se naviknem na to. Po tko zna koji put sjedim na podu sobe i razvrstavam što ću od odjeće ponijeti, a što ostaviti.…

Izreke C. Bukowskog…

“Svi ćemo umrijeti, svi, kakv cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni druge, ali to ne činimo. Teroriziramo jedni druge glupostima, pojede nas ništa.” “Ako hoćete nešto da uradite…

Tajna vjere…

Dok sam odrastala, neupitna je bila moja vjera u Boga i kršćanski odgoj. Crkvena doktrina bila je usađena duboko u moju svijest i podsvijest i svakodnevni život. Nedjelja bez odlaska na Misu,…

Oblaci…

Nebom prolaze oblaci, puni obrisa i boja… Puni mojih misli i sjećanja, puni nekih davnih čežnji. Nad gradom plove u neznano idu za maštom i snovima u sebi nose kiše i spoznaje…

Samo to… Hvala ti…

– Želim da dohvatim onu loptu gore visoko na nebu? Govori petogodišnja djevojčica, prstom uperenim uvis. Širom otvorenih očiju, duge kovrdzave kose, puna čudnih želja i pitanja. Želim da se popnem na…

Mogu sama, hvala…

Zima je i ja ne volim spavati sama, niti mi je gušt da sama ložim vatru i nosim cjepanice. Mogu ako moram, ali biram da ne moram. Prilagođavam se situaciji, vremenskoj prognozi…

Žensko tijelo…

Mmmmm….. Ravan trbuh, utegnuta guza, čvrste cicke. Moja savršena trojka koja stoji kao izmišljena. E to je moje tijelo. Ha ha ha….šalim se. To je bilo moje tijelo na koje sam bila…

Nosim te…

U svakoj noći tražim te pogledom, Osjećam te… Tu si negdje. Poznajem tvoj dah, na mom vratu tvoj je trag. Otisak dlanova nosim na leđima, znam tu si. Ne vidim te… Ah,…

Neko bitniji od tebe…

Ono što nikako ne možemo da znamo i ono što ne zavisi od nas samih često nas dovodi do stanja opšte zabrinutosti. Lako je nositi se sa nečim što je opipljivo, kao…

Otac se još ljući nenadano vratio kući…

Jednoga vrućeg ljetnog dana dogodilo se neizbježno: otac se vratio kući! Da stvar bude još gora, došao je sasvim iznenada – nitko ga nije očekivao, a najmanje Ris Boris. Bilo je toliko…