Došli smo do kraja puta. Dalje nema. Ni ceste, ni načina. Nema čak ni zida – samo veliko, čudnovato ništa. Sjećate se kako je započelo? S mnooogo čarolije, mnogo iskrica iščekivanja i…
Mjesec: ožujak 2017.
Ti sjediš na molu tužna. Gledaš u nebo i maštaš o nekim boljim danima. Ne dopiru do tebe obični ljudi, nego ljudi tvojih osobina niti te može susresti svatko, osim mene a…
S tobom je svaki dan bio kao vožnja vlakom smrti. Malo gore – malo dolje, čas slatko čas gorko. Doslovno si bila moj pelin i med. Znao sam se zateči kako stojim…
Prazna i trula, zemljina maternica vapi za sunčevim sjemenom. Solarni vjetrovi ne donose ga na gladne zemaljske ravni. Podzemnom pupkovinom lava više ne teče, dok se nebo lomi u nastojanju vremena da…
Možeš staviti litre najskupljeg i najmirisnijeg prafema, možeš svaki dan njegovati svoju kosu po najluksuznijim salonima, možeš obući na sebe odjeću najskupljih brendova, možeš biti naizgled “diva” za kojom se svi okreću,…
Čovjek. Najinteligentiji životni oblik među milionima drugih s kojima dijeli planetu. Vrsta koja je čistom inteligencijom „probila“ svoj put do „vrha prehrambenog lanca“. Vrsta koja ima milijarde jedinki, toliko sličnih, a istovremeno…
Uzimam kaput, već odavno pakirane stvari. Svejedno ne nosim puno, najviše uspomena, što dobrih, što loših. Odlazim iz ovog svog grada, možda se vratim kad se vrijeme poboljša, kada se ljudi promijene,…
Njegov ego je velik, planina Stoji ispred mene, čvrsto i ne popušta Navirujem se iza njega tražeći mjesto za sebe Teška siva masa nadvila se nad mene, poput oblaka koji donosi kišu,…
Tvrđava Kamičak, zvoni svaki puni sat… prvi put 3 minute prije a drugi put točno na puni sat, 100 je godina starija od slavnog Londonskog Big Bena. Djelić povijesti koji otkucava i…
Obožavam pisanu riječ. Naročito onu iza koje djela stoje. Riječ dana: EGOIZAM. Pišem li ja iz egoizma, da MOJE tekstove vide drugi, ili (i)pak iz altruizma, da DRUGI vide moje tekstove? Kako…
Prošlog vikenda bili smo na Ivanovim koritima. To vam je mjesto u podnožju planine Lovćen u Crnoj Gori. Jedva smo čekali da makar na par dana pobjegnemo iz grada i svakodnevnih obaveza…
Mogu svaki dan da budem tužna. Mogu da žalim za propalim ljubavima. Za izgubljenim prijateljstvima. Mogu da žalim zbog izdaje i svih noževa koji mi vire iz leđa. Mogu da me bole…