Mjesec: studeni 2017.

‘Ko tu koga jebe?

Žene su kurve, muškarci su kreteni. Svi mi osuđujemo, svi mi generaliziramo, svi smo mi puni “Mudrosti” i guramo sve i svakog u neke kalupe i stereotipe. Na kraju dana, svi smo…

Pariz (I dio)

Sljedeća karika u ovom lancu putovanja – noćna vožnja. Već počinjem da budem Šizika, kuvanje zbog pojačanog grijanja (nekoj baki hladno, mahnula je cirkulaciji), koja se spojila sa nespavanjem. Uh, moja dva…

U zimsku noć

Noćas sviraju ljubavnu pjesmu Al’ to nije naša pjesma, znaj Podižeš pogled, gledaš zvijezde Što pred očima tvojim gube sjaj. Osjećaš zimu što pred vratima sjedi Poželiš zagrljaj; topao, mek Dok čežnja…

Vrati’će se rode…

Jutro. Osam sati. Neotesani Balkanac u gaćama prolazi kroz dnevni boravak. Stavlja mlijeko na štednjak, diže roletne i na mobitelu raspali neku baladu. Noga preko noge, i novine u ruke. Brzinski pogled…

Nevino bijela…

Promatrala je te noći nevini ples bijelih pahuljica, čisto osvajanje našeg svemira na koje tek rijetki mogu ostati ravnodušni. Eh, da su barem i ljudi takvi: nevino bijeli. Da su barem sva…

Sve one žene koje „ne rade ništa“

Znate o čemu ću naglabati odmah zar ne? Isto tako odmah pretpostavljate da sam ja jedna od tih „sektašica“ što pokreće ove femini borbe preko fejsa da oborimo sa nepostojeće vlasti naše…

Sex, laži i instagram

Pročitala sam nedavno kako je cura, nemajući love, otišla ujutro busom na more, ponijela tri badića, poslikala jedno 734 selfija na plaži (presvlačeći se u javnom wc-u) i vratila se kući navečer.…

Tebi ću biti

Bit ću osmijeh što s lica ti ne blijedi, suza koja vrijedi i na stolu svježe cvijeće bit ću tvoje more sreće. Bit ću uzburkanog mora val, a ti budi njegov mornar,…

Kritika teško pada

Toliko je uvijek prokleto nezahvalno pričati o međuljudskim, a osobito partnerskim odnosima. Još i više ako si s krive strane medalje, kao ja. Žene imaju pravo osuđivati muškarce, ali nama nije dano…

Dosadna poslovna večer…

Nije imala vremena za pretjerano spremanje. Niti volje. Uvijek isti ljudi na tim dosadnim poslovnim večerama. Isti ljudi, isti usiljeni razgovori. No, što se mora, mora se. Poslovna večera spadala je u…

Pismo tebi…

Voljela bih da znaš da sam te voljela jednom. Onog pravog tebe. Onog kojeg sam upoznala. Onog koji mi je obećao da smo i prijatelji i ljubavnici, da smo jedno. Dok si…

Najviše za čime žalimo kad odlazimo s ovoga svijeta…

 Otkad se sebe sjećam, a to me sjećanje vodi u rano djetinjstvo, uz obične su me zanimale i pomalo neobične teme. Neobične već same po sebi, a posebno neobične za jedno dijete.…