Mjesec: studeni 2017.

Nešto kao ljubav. Nešto kao strast…

Ima li nešto na svijetu što je istinski samo vaše? Ima li nešto da bi vam ostalo, kad bi sve što postoji nestalo sa lica zemlje? Nešto u nutrini, što vam organe…

Moje rubikove kocke …

    Moj život je rubikova kocka koju nikako da naučim slagati Možda sam i ja takva… komplicirana… Šarena i neshvatljiva i svima interesantna Rijetki su koji me shvate i razotkriju moje…

Što ti je ono točno ljubav?

“Što ti je ono točno ljubav?” – pitat će, a ti bi mogao odmahnuti rukom. No, možda će ti oči zasjati onim istim sjajem dječaka, na pragu putovanja prema nekamo gdje niste…

Nemir

Večeras ću te oteti, od svijeta te sakriti, toplim rukama grijati… Dok se gubiš u tome svemiru, gospodar biti ću tvome nemiru. Neću ti dati priliku da ga se sjetiš. Jer ovo…

Cijena istine

I danas, nakon punih deset godina, sjetim se ljubavi rođene u trenutku i njezinog dugog, mukotrpnog umiranja. Sjetim se sebe mlade, nezrele i neiskusne; djevojke koju je bilo lako omotati oko malog…

Tajna plavog šala III dio: Dete bujne mašte

Četiri godine nakon Magde, rodila se Tina. Za razliku od starije sestre, Tina nije pravila nikakve probleme Ingrid tokom porođaja. Glupo je reći, ali Tina je došla na svet neplanirano i to…

Skini se, neću ti ništa

Posljednjih mjesec dana Hollywood potresaju šokantne optužbe za seksualno uznemiravanje, a sve je započelo s padom Harveyja Weinsteina, jednog od najmoćnijih producenata, a samim tim i ljudi, Hollywooda. A onda su jedan…

Lesi se vraća kući

Jesen je zamutila kalendar. Zima neka miriše. Kucam ovaj tekst na raštimovanom računaru, u roditeljskom domu, odakle sam jednom otišla i izgleda, opet ću se tu vratiti. Da se pronađem, prije nego…

Jedan od snova

Možda nekad i pronađem riječi, kojima ću ljepše opisati jutra i buđenja kraj tebe, jedino moje. Možda i osvane nam željeno sutra umotano nježno u dugine boje. I možda ta luda tuga,…

Zaokret

Vidiš… htjela bih ja sve ispočetka. Ali ne znam kako. Voljela bih osjećati one blesave leptiriće, zbog kojih nemaš pojma kako dođeš s jednog kraja grada na drugi. I voljela bih sva…

Jedna stara priča…

„Komšinice, hajde na čaj!” Prođe od te moje rečenice dobra dva sata. Ni osjetile nismo koliko je vrijeme brzo protrčalo ispred nas. Svaka njena priča je bila knjiga za sebe. Gledam ju.…

Maja Marić: Najgora vrsta dijaspore…

Ja spadam u te, najgore. Znate sve one stereotipe, Thompson u srcu, Mate Bulić i gori gora, gori borovina, valja samo ‘naše’, ali ne miče se od Njemačke i sl.? E, u…