Smisao u besmislu…

u koju to duplju
zmijski jezik ne dopire
u koje visine
strijele zloće ne dosižu…
koga to nevinog
bar jednom u životu
na stup srama ne razapeše
oni kojima usta grijehom su nasićena
ruke prekrivene opačinama neoprostivim…
zašto u ovaj besmisao zalutat mi je bilo dano…
na sjecištu puteva prašnjavih
tko putokaz namjerom zlobnom
u vrijeme bez nade mi usmjeri…
sad slijepa tražim smisao u besmislu
korak po korak
sve bliže ponoru –
jedinom smislu u besmislu…

Đurđica Runtas

Neki baner