Osuda nepravde…

Iz kojih svjetova se poznajemo?
iz kojeg vremena
jedno drugim opečaćeni postojimo?
dal’ u snu il’ u javi
venama smo si potekli
u srce se jedno drugom
neprimjetno ušuljali i ostali?
ko’ dudovi svilci
nitima svilenim
tamne strane svemira krasimo
samo nama prepoznatljive
tragove tajne ispreplićemo…
i kad ne vidimo se
misli nam se dodiruju
i duše nam u nekom čudnom zanosu
oazu mira pronalaze…
pod istim nebom dišemo
u knjizi sudbine
nepravdom osuđeni
ti na prvu
ja na posljednju
njenu stranicu

Đurđica Runtas

Neki baner