Koračam u nepoznato
Sivim ulicama neznanog
Pustim pločnicima čežnje
Podižem pogled i promatram
Nebo opustijelo i nijemo
Niz obraze puštam sjećanja
Gorke uspomene izmiješane slatkim
Ponizno stišćem ruke u džepove
I usne grizem do krvi
Da ne izgovorim ti ime na glas
Ime što me steže u njedrima
Ime što mi u grlu zapinje
Koračam u nepoznato
A ti me ne vidiš
I ne znaš da napuštam tragove sebe
One koju si volio
One koju si poznavao
One koja je živjela i umirala za nas
Nebo me odbija popratiti kišom
Odbija pustiti mjesec i zvijezde
Da me bar njihov isprati sjaj
Sama.
Možda zasluženo
U nepoznato
Koračam.
Marija Klasiček
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com