Ono prešućeno, ljuto iščekivanje,
da se stvari jednom samo dogode.
One nervozne riječi, pune nostalgije
i čemer između trepavica
Ono davno sanjano, davno iščezlo
pusto nadanje za malo razumijevanja
i nagurane želje u pretijesne ladice
bez volje da se srce nekom objasni
Ono moje – pusti me i ono tvoje – ne znam.
Sve skupa stavljeno negdje po strani,
kad prođe dovoljno vremena i dovoljno se istroše
sjećanja na neispravne i pogrešne stvari
Ono naše možda se vrati i preraste u nešto bolje,
nešto ljudsko bez okusa gorčine,
s naznakom nadanja i čarolije
koju ima ljubav, kada ne boli.
Marija Klasiček
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com