Jutro…

prozor

Jutro, budim se još pomalo snena,
Protežem se lijeno,meškoljim…
I smiješim se.
Okrećem na drugu stranu,
I opet, smiješim se.
Gledam kroz prozor…
Tako je divan dan.
Sunce proviruje,
Tek će svoje zrake da pruži.
I ja mu pružam ruke svoje,
Da zaplešemo nas dvoje.
Sobu mi ispuni neka posebna radost, nježnost.
Nekako je sve puno boja,
lijepih sunčevih sjena.
Pitam se…
Od kud mi tolika radost, veselje,sreća.
Pitam se, a znam…
Pa ja sam zaljubljena.

Vlasta Janton

Neki baner