Nedostižna…

Zašto Nedostižna? Zato što sam to ja tako odlučila. Zato što me ne može nitko imati. Može me gledati, može me željeti, ali me nikada neće imati. Zovu me gospođica Nedostižna. I osjećam se odlično sa svojim novim nadimkom. Osjećam se savršeno u svojoj novoj koži. Nikome ne moram polagati račune, na ničije pozive ili poruke odgovarati.

Izlazim kada ja želim, izlazim s kim ja želim. Pričam s kim ja želim. I ne opterećujem se tuđim mišljenjem što bi i kako trebala. Savršeno slobodna, savršeno sigurna u sebe. Sloboda je moj najbolji prijatelj. Slobodna da odlučujem o svom vremenu, o svojim željama. I ne treba mi On koji mi govori što je najbolje za mene i što bi i kako trebala napraviti. Dovoljno sam odrasla, dovoljno zrela, dovoljno pametna da se savršeno znam snaći i sama.

Uređena, dotjerana, namirisana hodam gradom. Dignute glave, kao da sam osvojila svijet. Držanje mi pomalo gordo, oholo, previše zračim samopouzdanjem. Previše. Ali briga me. U ovome trenu mi to savršeno odgovara. Frajeri padaju na žene koje znaju što žele i koje izgledaju moćno, sigurne u sebe. To je za njih najveći afrodizijak. I da, vidim te poglede. Poglede pune želje, sjaje im oči, izgaraju, žele da budem njihova. I bit ću njihova. Ali samo u snovima. Nemaju pojma kako se samo poigravam s njima, mogu imati kojeg poželim. Kojeg god poželim. Padaju kao ptice u letu. Bum, jedan manje. Klinci, dječarci u glavi. Nemaju pojma s kim imaju posla. Nisu mi dorasli. Volim ih okretati oko malog prsta,niti ne shvate što im je učinjeno dok nije prekasno. Da su bili samo marioneta u mojim rukama. Da, nedostižna sam. Ne mogu me imati. I volim to. Volim da sam ja ta koja određuje pravila. Početak i kraj našeg igranja. Igranja pogledom, flertovanja, bacanjem spike, zavođenja na tisuće načina.

I kad ga zavedem odlazim. Jedan manje. I nemaju pojma kako svi, ali baš svi padaju na istu foru. Ne smijem je odati, to su tajne zavođenja. Smiješkom, iskrom u očima, blago podignutom obrvom, i u trenu se zalijepi za tebe. Sline mu cure, ne može se pomaknuti. Da samo znaju kako u tome trenu izgledaju jadni, skaču oko tebe, žele ti pružiti svašta samo da budeš njihova. A uopće ne shvaćaju da si ti ta koja je bila lovac. Ti si ta koja je bacila oko na plijen. Ti si ta koja je odlučila da se poigra. Ti si ta koja je Nedostižna.

Lijepa, posebna, ledena kraljica, kučka nad kučkama, žena bez srca, žena bez duše, emocija. Žena koja slama srca, jedno za drugim, iz hira, jer zna da to može. Jer svi padaju na koljena pred njom. Nude se, priželjkuju ju, preklinju, mole, čak i plaču. Ali ona je neumoljiva…..ona je Nedostižna.

Vlasta Janton