Postoje legende od kojih nam se lede kosti, ali postoje i one koje nam ostaju u srcu dugo nakon što ih čujemo. Jedna od tih legenda koja me pratila cijeloga života je priča o Kraljici cvijeća. Priča je to koju bi mi otac pripovijedao svake večeri kad sam bila mala, a ja bi je dalje pripovijedala svojim vršnjacima. I svi smo zbog te priče bili barem malo bolji, veseliji i zaigraniji.
Kraljicu cvijeća prati i priča o djevojčici Kati, no kako bi saznali što se krije iza nje, morat ćete zaviriti u video na kraju ovog teksta. A ja, ja ću vam danas ispričati priču koja je obilježila moje djetinjstvo. Možda ju netko od vas ispriča svome djetetu, pa i ono jednoga dana možda priču o Kraljici cvijeća prenese na nove generacije.
Bila jednom, ali postoji i sada, najljepša žena, božica prirode zvana Cvjeta. Ljudi su joj nadjenuli takvo ime iako ona postoji otkad ima svijeta. Cvjeta je rođena kad i prvo bilje. Stvorena da za sva vremena bude Kraljica cvijeća.
Ljudski oblik predivne Kraljice cvijeća mogu vidjeti samo djeca. Djeca čije je srce puno dobrote, sreće i brige prema svemu što živi i raste oko nas.
Govori se da Kraljica cvijeća ima najljepšu zlatnu kosu u kojoj upliće vijenac makova, bijelu put i nježno lice.
A miris cvijeća praćen vjetrom zapuhat će tamo gdje je ona i kad nam nije vidljiva. Govori se i da najljepše poljsko cvijeće raste na mjestima gdje njezina bosa stopala dotaknu tlo.
Privlači ju dječja pjesma. Glasna i lijepa. Tad, kad dijete pjeva najljepše pjesme, Kraljica cvijeća će se pokazati u svojem ljudskom obliku na rubovima šuma, sakrivena pored ukrasnog grmlja ili u gustim poljskim travama. Ako ju ugledate, poklonite se nježno i nasmijte, a Kraljica cvijeća će vas blagosloviti srećom i ispuniti vam jednu jedinu želju.
No, ne treba biti tužan ako je ne vidiš.
Kraljica cvijeća može biti upravo ona malena pčela koja leti od maslačka do maslačka, ili pak predivni leptir koji sjeda na pupoljke ruža. Možete ju pronaći i u kapljicama kiše, jer tako poji svoje mile biljke. Ili pak u pahuljama snijega dok pokriva biljke pred san.
Možda se krije i na kapljici rose koja počiva na puževoj kućici, ili pak lebdi s vjetrom kroz krošnje drveća.
Upravo je to razlog, ako ništa drugo, da brinemo o svemu što se nalazi oko nas. Svaka biljka, pa i korov ima svoju svrhu. Svaka životinjica, pa i ona koje nam nisu drage, vrijedna je života baš kao ti i ja. To su riječi koje je Kraljica cvijeća prenijela dobroj djeci kako bi svijet učinila još boljim mjestom.
rođena je 1987. godine u Zaboku. 2015. godine završava Strukovno i umjetničko učilište Zabok smjer grafičkog dizajna. Iako je cijeloga života pokazivala ljubav prema pisanoj riječi, prvi roman je napisala sa dvadeset godina. Sedam godina kasnije, 2014. godine objavljuje prvi roman, psihološki triler „Štorka“ u privatnoj nakladi. Roman je ubrzo zadobio simpatije publike i kritike, te je 2017. godine dobio i drugo izdanje. 2016. godine objavljuje horor „Durgina kuća“. 2017. godine objavljuje nastavak psihološkog trilera „Štorka“ pod nazivom „Štorka Manifest“, a 2018. godine objavljuje jedan od svojih prvih napisanih romana, SF triler „Dedivinacija- Nacija psihoze“. Članica je „Hrvatsko zagorskog književnog društva“.
Osim romana, Jelena piše kolumne za online časopis „Kvaka“, kratke priče i članke za „APortal“ i vodi satirični blog pod nazivom „Blogodakanje“. Osim pisanja Jelena se bavi ilustriranjem i slikanjem, te je do sada imala nekoliko samostalnih izložba slika. Svoju ljubav prema umjetnosti upotpunjuje sviranjem bas gitare i klavira.