“Neću pola muškarca! Ili cijeli ili ništa! Bit ću sama, ali na pola muškarca više ne pristajem.” Ovako priča moja prijateljica dok sam joj se žalila na nekog novog lika kojeg sam upoznala. Zapitah se šta je to pola muškarca? Šta je cijeli muškarac? Šta uopće podrazumijevamo pod imenicom muškarac? To je osoba koja ima muški spolni organ. Ali dobro, valjda je svima jasno da “on” sam po sebi, kakav god da je, nikog ne čini muškarcem. Jer ako ćemo pravo, s obzirom na to da je došlo ovo neko čudno vrijeme, moderno, imamo koliko hoćeš osoba koje imaju ženski spolni organ, a više su muškarci ili da kažem veći su muškarci od onih s muškim.
Te osobe su žene, ali se ponašaju kao pravi džentlmeni, poštuju žene, ne ustručavaju se udijeliti kompliment, hrabre su, odvažne, imaju stav, znaju šta hoće od života, drže do svoje riječi, imaju svoje mišljenje, ali poštuju tuđe, ne libe se nikakvog poštenog posla da bi zaradile novac i bile samostalne. Nježne su, pažljive, osjećajne, pune razumijevanja, ali znaju lupiti šakom od sto kada neko pretjera i ne možeš ih zavlačiti i praviti budalama.
Evo, upravo sam nabrojala neke osobine koje bi trebao da ima jedan muškarac. Ali nažalost takvog nisam upoznala.
Sad se pitam zašto u današnje vrijeme ne može ove osobine imati jedan muškarac? Jer kao što rekoh upoznala sam osobe koje imaju sve ove osobine, ali nažalost, su žene, a ja bih ipak neko muško. Pitam se postoje li uopće takvi? Mogu li se nadati da ću pronaći takvog ili da ipak, za razliku od moje prijateljice pristanem na pola muškarca? A šta je to pola muškarca? Pa to su osobe s muškim spolnim organom kod kojih slučajno, ali ono sasvim slučajno možeš da nađeš jednu ili dvije od navedenih osobina. Nikako, ama baš nikako ni pola navedenih, odnosno poželjnih osobina.
Za takvog polovičnog muškarca koji nije čak ni polovičan, jer nema ništa što bi ga činilo muškarcem osim tog famoznog spolnog organa, ne možemo naći pravi naziv. Osim da ga izmislimo. Ali to neki drugi put. Za sad neka bude polumuškarac. I šta mi radimo s tim polumuškarcima? Šta radimo osim što koristimo taj nama potrebni organ. Možemo se mi lagati i govoriti da nam nije bitan, da nam je bitno nešto drugo, ali istina je da jeste. Jer ženama kojima nije bitan one se ne zamaraju s polumuškarcima već nađu ove “žene muškarce” i njima dobro. Ali šta da radimo mi kojima je bitno i jedno i drugo, i muški spolni organ i osobine muškarca, odnosno da se zna ponašati prema nama, da zna šta treba reći u pravom trenutku da zna kad treba šutjeti, kad poklon kupiti itd.
Da sad ne nabrajam, poznato nam je svima šta mi žene priželjkujemo kod osoba suprotnog pola pored samog tog organa. Eh sad, šta mi radimo s polumuškarcima? Natežemo se, eto šta radimo. Pokušavamo izvući od njih maksimum. Pokušavamo ih podučiti, odgojiti u muškarce jer su to njihove majke očito propustile uraditi. Nisu imale vremena od silnog tetošenja svojih mezimaca. I kao posljedicu toga imamo mlake likove koji ne znaju prići ženi, ako i priđu ne znaju šta joj reći. Ako im slučajno i to pođe za rukom ne znaju je izvesti, a ako i to ona istrpi, ne znaju se ponašati prema njoj. Ne znaju je nasmijati, ne znaju joj biti podrška, utjeha, ne zna nijedan biti pažljiv, ne zna poklona kupiti, ama ništa ne zna. Već ona sve mora crtati. Govoriti mu između redova i moliti Boga da shvati.
Zašto između redova? Pa zato što će povrijediti njegovu sujetu, ego. Jer ipak je on u svojoj glavi savršen muškarac, Bogom dan za svaku ženu. I kako da takvom muškarcu ti sad govoriš šta treba i kako treba? Pa to mu samo njegova mama može reći. Ti mu nisi mama, ti si njegova djevojka ili ne daj Bože žena. Ti šuti i prepusti se. Zna on šta tebi treba. Samo dok odradi kombinaciju i uplati listić. I naravno isprati sve utakmice. I dok ode s prijateljima na pivo. Naravno, s parama koje mu mama da jer on ne može da nađe pravi posao za sebe. Ipak, on ne može svašta raditi i tako se ponižavati. Neka, naći će on pravi posao, nije žurba. I onda će se posvetiti tebi. Izvesti te. Naravno na kaficu da je cijedite dva, tri sata i da se ti stidiš konobara koji vas već poprijeko gledaju jer on za više para nema. Osim ako dobije na kladionici, onda će, ako nešto ostane poslije derneka s prijateljima i tebe izvesti na neko fensi mjesto da popiješ neki sok.
Ali dobro da ne bude sve tako crno, imamo i one zaposlene. Imaju dobro plaćene poslove, voze dobra auta, dobro se oblače, znaju sa ženama, znaju šta im treba reći… ali takvi su još najgori. Sve što ti taj priušti očekuje da mu vratiš petostruko u krevetu, da gledaš u njega kao u Boga i da budeš pametna, smješkaš se i mašeš glavom, da imaš vlastito mišljenje ali da se slaže s njegovim i da mu gledaš kroz prste, odnosno da ne vidiš kada ima razne avanture, jer ipak takav frajer ne može biti samo s jednom. On misli da bi bio grijeh kada i druge ne bi uživale u njgovom stasu i svemu ostalom. Ali ti si zvanična i ti se trebaš osjećati posebnom što okolo pravi budalu od tebe s nekim klinkama.
Ima još kategorija polumuškarca, koliko hoćeš ali ne da mi se pričati o njima. Ali evo još jedna. Oni koji su fini, rade, zarade, vjerni su, gledaju u tebe kao u nešto divno, jedinstveno, ali brate ne znaju sa ženama. Hoće da budu pažljivi pa te ubiše srceparajućim porukama. Hoće da kupe poklon pa kupe ili preskup da ti je nezgodno da ga uzmeš jer znaš da se morao puno toga odreći da bi ga kupio ili je toliko jadan da ti je krivo jer ispadneš i ti jadna što ti neko uopće pokloni nešto toliko jadno i očajno. Dalje, takvi likovi ubiše pričom. U njihovom društvo je prost dosadno. Pokušavaš ga podučiti kako da bude zanimljiv ženi, ali ne ide. I ti onda odustaneš, otkačiš ga. Nemaš više živaca. Žao ti je jer je fin, ali šta možeš. Takvi likovi uglavnom procvjetaju pored neke sljedeće. Ne njenom zaslugom, već tvojom, jer je tvoje lekcije o tome kako da bude zanimljiv ženi, usvojio naknadno i primjenjuje ih kod neke nove.
Krivo ti je jer si napravila solidnog muškarca nekoj drugoj, a ti opet ostala praznih ruku. Ali šta možeš, ideš dalje do sljedećeg polumuškarca. Dok se ne umoriš kao ova moja prijateljica i ne kažeš neću više pola muškarca i budeš sama i čekaš cijelog iako ni sama ne vjeruješ da postoji. A sasvim je jasno zašto se umorimo od takvih i zašto hoćemo kako kaže jedna moja druga prijateljica „gotove proizvode“. Samo što izgleda „gotovih proizvoda“ više nema, već svima treba dorada. Ili ih možemo dorađivati ili prihvatiti i trpjeti takve s hrpom nedostataka ili biti same. Izbor je na nama.
I.D.
Svoje tekstove koje želite objaviti anonimno u našoj rubrici “Interview pod šifrom” molimo šaljite na mail:[email protected]
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!