Vječnost…

Tolikim sam ljudima dala svoju dušu,
pretočila svoje misli u stihove,
skladala melodije,
dala vječnost u pjesmi
i ostala prazna.

Nikad sebi pisala.
Nikad sebe tako voljela.
Nikad za sebe dovoljno marila.

Drugi su ostali vječni
u notama, stihu, glasu koji je titrao.
U suzama i riječima “volim te” i “oprosti”.
U svemu najljepšem što sam mogla pružiti.

Za vječnost dobila sam njihov zaborav.
Optužbu.
Okrenuta leđa…

Neki baner

Ali neka im.
Neka su opjevani.
Neka su bili voljeni.

I neka im vječnost u notama.
A meni vječnost u srcima iskrenih.

Njima ću pjevati, dok postojim.

Marija Klasiček

[email protected]

Neki baner