Bilo tko ili što da vam stoji na putu vaše slobode, nezavisnosti vašeg osobnog napretka treba ostati u prošlosti. Ako se bavimo prošlim pogreškama i ako stalno vrtimo u glavi, što bi bilo da bi bilo, neće ostati prostora da rastemo. Ostat ćemo zaglavljeni.
Često mislimo na ljude iz naše prošlosti, na prijatelje koji su izdali naše povjerenje, na ljude koje smo povrijedili. Javljaju se po rubovima sjećanja i bivši partneri, oni koje smo mi ostavili i koji su nas ostavili.
Ovi prvi nam nisu bili prijatelji i bolje je što više ne truju naš životni prostor. Za ljude koje smo povrijedili, pokušajmo se iskreno ispričati i razgovarati s njima ako želimo da nam pruže drugu priliku. Pritom je važno da imati iskrene namjere i skrušeno srce.
Kada ostavimo nekoga, ponekad pomislimo da smo pogriješili, da nismo promislili ili smo možda zavlačili predugo tu osobu i nismo bili iskreni sa svojim željama i planovima. Ako ste je napustili, možda ste njemu ili njoj učinili veliku uslugu i omogućili joj ovaj famozni životni napredak o kojem uvijek rado pišem.
Rasterećenje u svakom odnosu je blagoslov. Od forsiranja ili prešutnog prilagođavanja bez kompromisa nema velikog uspjeha.
Stoga je bolje pustiti nekoga i pustiti sebe da otkrijemo nove životne staze. Nema smisla maštati o ljudima koje tada nismo željeli. A bilo bi licemjerno ponovo ih kontaktirati ako nam je dosadno ili da provjerimo je li nas ta osoba preboljela. Ovo često rade muškarci da bi dokazali vrijednost vlastitog ega na što mi žene zakolutamo očima.
Ako smo bili ostavljeni, stavljeni smo u lošu poziciju. Osoba koja nas je u tom trenutku napustila imala je superioran položaj, to jest, odlučivala je o našoj sudbini.
No učinila nam je uslugu jer, najgora je neizvjesnost čekanja konačne odluke hoće li ta osoba otići li ne. U tom trenutku vam se čini da donosi konačnu presudu o vašoj vrijednosti i to zna biti jako bolno. U našim lijepim umovima stavljamo tu osobu na pijedestal i idealiziramo. Međutim, time stvaramo iskrivljenu realnost.
Najbolje rješenje poslije ovakvog životnog „poraza“ je rad na sebi. Ako vas je netko ostavio, to nipošto ne umanjuje vaše vrijednosti, dapače. Samo zamislite ako ta osoba provodi vrijeme uzalud i žali se na životne okolnosti, dok vi studirate, gradite karijeru, talentirani ste za slikanje, imate istančan ukus, volite fotografiju ili briljirate u natjecanjima iz kemije. Možda bi se zbog vas morao unaprijediti, međutim, prelijen je.
Najveća greška i velika emocionalna zamka je samookrivljavanje i analiziranje naših pogrešaka koje toliko izmuči naše srce i ostavi nas u konfuziji samosažaljenja, patetike. Ne smijemo trošiti našu energiju nego tu osobu pretvoriti u nnekog ebitnog, slažu se psihotereapeuti i stručnjaci.
Sve se nalazi u glavi i vrlo je važno da budete trezveni i racionalni.
Nakon što zaliječite svoje povrede, ostaju ožiljci. Tkivo vaše veze je oštećeno ili pokidano. Dobra stvar svakog prekida je transformacija, preobrazba vašeg ili njegovog karaktera. Prekidi nas promijene, a vi možete profitirati da vas preobraze u snažniju, pametniju i slobodniju osobu. U najboljem slučaju “tragičan” kraj jača vašu samosvijest.
Meša Selimović je davno rekao da ni haljinu ne treba krpiti, a kamoli ljubav.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.