Svaki dan imamo izbor. Posjedujemo tu dragocjenu mogućnost da odaberemo u kojem smjeru će ići naše misli, riječi i djela. A upravo o našim postupcima ovisi i naša dobrobit. Imamo opciju da izaberemo hoćemo li biti optimisti ili pesimisti. U životu će nam se pružiti brojne prilike i ponude za nove poslove, promaknuća promjenu životne sredine, novih putovanja do otkaza ili napuštanja studija u potrazi za novim životnim postignućima
Do nas je
Sve navedeno vrijedi i za osobni život iako je on mnogo složeniji i sastavljen od nijansi svih naših emotivnih stanja koje smo prošli od djetinjstva do sada.
Teško je pustiti nekoga novoga u život, osobito ako se radi o potencijalnom emotivnom partneru i ako smo bile ostavljene, povrijeđene, odbačene ili izigrane. Ako smo bile u vezi s narcisima koji su do kraja iskoristili svu dobrotu i privrženost koju smo im dale. Ipak ako jedan vozač skrivi prometnu nesreću, ne znači da su svi vozači neoprezni i neodgovorni u vožnji.
Život može biti okrutan na brojne načine, ali svjetla točka u našim životima su prilike. O nama ovisi kako ćemo doživljavati i iskoristiti te prilike.
Optimizam ili pesimizam
U životu biramo između optimističnog gledanja na svijet koji pruža pogled u mnogo smjerova koji se sastoje od izazova. Optimistične žene ne propuštaju nijednu priliku jer u svakoj osobi ili događaju vide potencijal.
Iz tog potencijala mogu postići pobjedu i uspjeh. Poraze doživljavaju kao životne lekcije koje preoblikuju njihov karakter i transformiraju njihovu životnu energiju. One promatraju život kao labirint, iako ne znaju što se krije iza uglova, drže se za crvenu nit optimizma koja će ih voditi kroz zamršenost situacija.
Pesimistične žene su jako oprezne, kalkuliraju i dopuštaju negativnim iskustvima da ih sputavaju u životu. One će po navodima psihologa, često sebe nazvati realistima, međutim, njihova prošlost je utjecala da ogorčenost, potištenost i frustracija zavladaju njihovim duhom. Nedostatak hrabrosti,sumnje, nesigurnost sprječava takve osobe da pokušaju, a korijen te nesigurnosti leži u pesimizmu gdje ga treba sasjeći i odvažiti se. Riskirati.
Na kraju krajeva, što je najgore što se može dogoditi?
Ako same sebe uvjerimo da ćemo nakon gubitka posla il prekida veze biti dobro. Ako uvjerimo sebe da nismo ovisne o toj osobi i da gubitak te osobe ne znači propast našeg unutarnjeg zdravlja. Ako mislimo da je samo ta jedna stvar, jedna veza u životu središte svega, ishod toga je prestravljenost koju možemo pobijediti slaganjem stvari u svojoj percepciji i podsvijesti.
Ako nešto drugo stavimo u fokus naše pažnje, npr. naše zdravlje ili našu obitelj, onda ćemo se moći opustiti i dati novim prilikama, da obogate, ali ne da definiraju naš život kao jedine moguće opcije. Zato je važno posložiti prioritete.
Također je važno dopustiti sebi da zamislimo što je najgore što se može dogoditi u našem životu? I, istovremeno razmišljati o rješenju tog problema. O svim opcijama koje će vam pomoći da smanjite ili ublažite stres i bol osobama kojima se možete obratiti.
Trebate uvjeriti sebe da vaša emocionalna sigurnost počiva u tome da ćete biti dobro bez obzira na ishod novih prilika i prepreka u životu.
Od razočarenja nećete umrijeti a podsjetnik na to je citat Nelsona Mendele:
„Ja nikada ne gubim, ja pobijedim ili naučim“
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.