Mnogo puta sam čula ljude u međusobnoj komunikaciji kako pričajući o nekome i opisujući ga koriste pojam tzv.crne ovce.
I uvijek je ta prozvana osoba bila neka negativna osoba koja sije razdor, svojeglavo brani svoje „neispravne“stavove, nikoga ne sluša i ne ponaša se na način na koji bi se trebala ponašati… normalno, rekli bi.
Manjak razumijevanja za drugačije od nas
Vjerujem i da takve osobe nitko ne razumije, ali se nitko i ne trudi razumjeti ih.
Nažalost, nema se vremena posvetiti se tzv. “neukalupljenima” i svojeglavim osobama.
Važnije je stopiti se s naučenim i provjerenim obrascima življenja i funkcioniranja. I pokušati na najbezbolniji način narodski rečeno ubiti vrijeme koje imamo sada i ovdje. I još kada ne bismo morali uložiti nikakav trud a da nam vrijeme ipak prođe na neki smislen način bio bi to vrhunac nekakvog življenja.
Svi oni koji bi nam se našli u blizini i pokušavali nešto naučiti, uraditi ili konkretnim i poštenim radnjama koračali kroz isto to vrijeme, bi nam izgledali često kao neki uljezi, stranci ili neke neobične tzv. crne ovce.
Jer, kako se usude? Promišljati svojom glavom? Misleći da su najpametniji? Odakle im pravo remetiti našu učmalu baru svakodnevnog kupanja i uživanja u istoj?
Jer mi ipak trebamo na što lakši način odživjeti ovo vrijeme, narodski što smo mi Bogu skrivili pa se nismo rodili u svili i kadifi a svi ostali kao jesu, baš nam je teško…
Nevjerica
Kuknjava i samo kuknjava će uroditi plodom da i mi dobijemo štogod u životu i nije važno na račun koga ili čega… bitno da se dobije i da je prošao još jedan dan u bari.
Ne mogu vjerovati da ovo postoji ali stvarno postoji.
I naravno ljudi koji s radošću dočekuju svaki dan, zahvaljuju se na svakoj poklonjenoj minuti života i očima punim radoznalosti gaze naprijed će u očima onih gore biti prozvani crnim ovcama.
A tek ako im se u konverzaciji s drugima osjeti žar i vatra da svoj život ostvare na način na koji oni žele postat će ona najcrnja bića koja su hodala zemljom,jer pravila po kojima oni funkcioniraju nisu popularna a nisu ni lagana i za koje se samo oni trebaju založiti da ih ostvare.
Ljudi koji su svoji, nisu crne ovce!
Mislim da oni koji razmišljaju svojom glavom i trude se da na što pošteniji i kažimo to tako valjaniji način, ostvare svoj život nisu nikakve crne ovce. Nisu crne ovce kojima ih se voli nazivati.
Naravno da postoje pojedinci ili grupe koji to uistinu jesu, koji se trude na što je moguće nevaljaniji način osigurati svoju egzistenciju gazeći preko svega i svih jer misle da to normalno, poželjno i dobro.
I njima vjerojatno je. Ali, kako u životu svi imamo pravo da o njemu u svakom trenutku uistinu sami odlučujemo, onda uvijek imamo izbor; biti kao oni ili živjeti neki naš životni izbor kojim smo radosni i sretni bez ugrožavanja drugoga.
Zato se u životu, a baš zahvaljujući oslanjanju isključivo na vlastite snage i odlučujući o sebi, biram biti jedna od tih crnih ovaca koja će svoj život živjeti na svoj račun. Bez bilo kakvog podilaženja drugome zbog nečega. Biti ona koja će uvijek znati prihvatiti nekada nemogućnost samostalnog koračanja u životu bez samosažaljenja i kukanja. Ali s trudom, hrabrošću i nadasve vjerom gledati naprijed i čekati bolje dane.
A ako nikada ne stignu, neću poželjeti biti drugačije boje samo da bi se uklopila u stado.
Iskrena sam, vesela i nadasve pozitivna, volim čitati zanimljive stvari i dijeliti životna iskustva s drugima.Uživam u društvu dragih ljudi kroz druženja, šetnje, učenje novih stvari i međusobnom pomaganju.
