Tolika je gužva u gradu danas, bolje da sam ostala kod kuće. Nevjerovano, svaki put ista priča, uvalim se u najveći špic, iako to neću, zadam sebi još bar tri zadatka da riješim dok sam tu, iako to neću, i na kraju ne stignem ništa, ni ono zbog čega sam došla, ni ono što sam se sjetila kasnije da bih trebala… vidim da tu nema pomoći, i odem potražiti neki kafić da popijem kafu a i ove cipele me ubijaju…
Neka mala bašta isplovi iz one mase naroda, i sjednem za prvi sto slobodan. Odmah osjetim kako se krv iz nogu vraća u glavu, i na trenutak mi se zamuti vid. Konobar mi donosi malu kafu s mlijekom i ja kao po pravilu palim cigaru i tražim neke slobodne novine. Ugledam ih na drugom stolu od mene, i ustajem pokušavajući smiriti vrtoglavicu, ali nešto mi nije jasno, nešto mi tu ne sjeda. Zagledam se po kafiću, i razmišljam… ne, nikad ovdje nisam bila prije. I nisam naručila..
Kako je znao šta da donese, kad nisam naručila? Uzimam novine, vraćam se za sto sa čvrstom namjerom da odgonetnem situaciju! Gledam za šank i vidim par konobara, ne znam ni koji mi je donio kafu. Odlučim da platim i jednostavno pitam, kad govore mi da je plaćeno i jedan od njih pokaza na čovjeka za stolom pored mene. Bio mi je okrenut leđima, ali upravo ustaje i okreće se prema meni i meni nestaje dah…oh gospode… To je on. Sve se ledi u meni, polako, dok me gleda onim istim očima, kao i prije 3 godine.
‘Zdravo!’- kaže mi, prilično opušteno, ali vidim u tim ocima nervozu i napetost veličine kuće!
Uvijek je bio dobar glumac.
‘Zdravo’- odgovaram mu i uopšte nisam sigurna kako je to zvučalo, ali osjećala sam da knedla u grlu odlazi, da mi se glas smirio, a da se onaj osjećaj u želucu, koji oduzima, polako povukao.
‘Promijenila si se, još ljepše izgledaš, ljube..uh, izvini. Ne znam kako mi je to izletjelo…’ Kao da me nešto presjeklo. Ljube.. Tako me zvao, a i ja njega. Ali, nisam se srušila. Nije mi ništa.
‘Volio bih da popijemo nešto, izvini, nisam znao kako da ti priđem. Mislio sam da ću dobiti šamar, i dobar pogled u tvoja leđa. Ali, kao što si i sto puta do sad pokazala, uvijek si bolja od mog mišljenja o tebi.’
Počinjao se tresti, a ja nisam znala šta da mu kažem. šta reći nekome, tko je bio čitav tvoj svijet, a onda, onda ga više nije bilo? Znala sam samo jedno, moram ga zagrliti. I učinila sam to, nije me bilo briga hoće li neko vidjeti, možda on ima ženu ili nekog, ali me nije zanimalo.
“Ne mogu s tobom nigdje, ljube. Preživjela sam te, i znam da si i ti mene. Sjetim te se svaki dan. Svako jutro. Svako veće. Uvijek si tu, i prisutan svemu što radim i mislim. Naravno da te volim. Voljet’ ću te zauvijek. I ti ćeš mene. Sve ja to znam. Ali mi imamo samo prošlost, ljube. Nemamo sutra. Nema vremena za nas više. Ni za tu kafu. Preživjela sam tebe, preživjela sam naš lom. To je za mene najveći uspjeh. Kad čujem našu pjesmu, zaboliš me tu, baš kod srca. Kad vidim dvoje zaljubljenih na našoj klupi, zaboliš me. Boliš me svaki dan, to je moje prokletstvo. Ali ti si moja bol, moja slatka bol, sve što mi je ostalo od tebe, i to nitko ne može da mi oduzme. Čak ni ti. Zato ne mogu s tobom nigdje.”
Gledao me je, i razumio je sve i riječ. Zagrlio me je i pitao najtiše sto je mogao ‘Jesi li mi bar oprostila?’ – ‘Sve..’ brzo sam odgovorila..’ali to što si mi oduzeo sebe, nikad!’ -‘Znam da nećeš nikad, neću ni ja sebi..’ Odmakao se od mene, vidjela sam mu suzu u očima. Znam da njega sad stiže ono što sam ja prošla. I boli me to, iako tu ne mogu ništa.
‘Zauvijek’, rekao je i pokazao tetovažu mog imena na desnoj ruci.
‘Zauvijek’ rekla sam i ispružila lijevu ruku sa sličnom tetovažom njegovog imena.
‘Volim te’, izgovorila sam tiho, ne znam ni kome, dok sam ga gledala kako odlazi. To je sve što je ostalo od nas…dvije tetovaže, dva slomljena srca, i jedan prsten. A on, on je sad i zauvijek, moja slatka bol.
Nevena
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!