Potpuno si se izgubila zar ne? Više ne znaš razliku između dobrog i lošeg, između svojeg i tuđeg… toliko si željna uspjeha da više ni pred čim ne prezaš i nikog i ničeg se ne bojiš… izgaraš samo da tvoje lice bude na naslovnici i da tvoje ime iskače iz svake paštete. Čestitam. I službeno si postala prodana duša.
Fascinira me tvoj mentalni sklop ili možda bolje reći – izostanak istog. Fascinira me lakoća s kojom skačeš od “prijatelja” do “prijatelja” i mijenjaš ih kao čarape. Oni ni ne znaju da su potrošna roba, jer se iza tvog ljepuškastog lica nevinašca, krije rospija prve kategorije. Tebi nije dovoljan jedan muškarac, niti par iskrenih prijatelja… ti moraš imati svoj osobni harem i milijun folovera, koji će ti svi slati puseke a ispod fasade biti puni istog otrova – jer to vas jedino i veže.
Zato si nas sve i prodala. Muškarca kojeg si navodno voljela. I nas koji smo budale mislili da smo ti prijatelji. No možeš li nas kriviti… mi smo nevini i čisti… nismo mogli ni pojmiti s kakvom zvijeri imamo posla.
Dobro ti stoji ta nova haljina i nove cipele i novi ruž za usne. Odlično ti stoje etikete kupljene tuđim znojem i trudom. Ako uskoro izađe Parfem Eau de Licemjerna, nadam se da ćeš biti zaštitno lice.
Isto tako se nadam da ćeš prestati gledati u mom smjeru. Nikad više nećeš imati moje godine, moju mladost i ljepotu. A definitivno nikada nećeš imati moju pamet, ideje i snalažljivost. Zbog naravi i laži, izgubit ćeš i to malo ljudi kojima je još uvijek stalo do tog da ti spase poganu dušu i nikada nećeš imati vojsku istomišljenika koji će s tobom graditi carstvo.
Možda te to najviše i boli. Ti imaš novu haljinu, a mi smo izgradili carstvo. I to ne ono lažno. Čvrsto i neuništivo. Vidi ga… raste… svakog dana. Boli te zar ne? Činjenica da si bila tu, a više nisi, sve svojom zaslugom, svojim ljepuškastim licem i lažima. Boli te što ide dalje, ljepše i jače nego ikada. Boli te uspjeh, boli te činjenica da je ovo dom sreće, veselja, ljubavi i zajedništva… nečeg što nikada nisi istinski okusila.
Boli te što si samo jedna mala, tužna osobica koja nikada neće imati svoj raj. Znaš raj se gradi… on se ne može ukrasti. Možeš se truditi i dalje, ali tamo gdje sad siješ svoj otrov, makar dobro upakiran u crvene štiklice i malu, crnu haljinu, ostat ćeš samo jedna jadna ženica. Ništa više.
U mom domu prostiru se crveni tepisi i na stol serviraju zlatne žlice i porculanski tanjuri iz kojih blaguju samo kraljice… tamo nema mjesta, za sitne, prodane duše.
Ako si se prepoznala, vjeruj mi bilo je namjerno.
Yours truly , Mary
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com