Suvišne riječi…

Niz prozor klizi jesen u kapima
vjetar se šulja ukrasti glas vatrenih krošanja…
pokisla vrana u kljunu nosi navještenje
bježim
vrata zatvaram da se od njeg spasim…
oko mene nepoznata lica
njihov žamor pretvara se u graktaj!
šutim…
tražim riječi potajno u sebi moleći Boga
da ostanu nepronađene…
svjesnost žudi za nijemošću…
utopijom riječi čovjek se zadovolji
dok svijet gladuje djela iščekujući…
ima li u meni snage
mogu li bar još jednom biti krepka okrjepa
umornim nadanjima?
niz prozor klizi jesen u kapima…
srce razumu tiho progovara:
pjesma podnevnih zvona
dozvat će sunce…
blatom prosut će se zlato…

model-600225_960_720

Đurđica Runtas
[email protected]

Neki baner