Ne, ne mislim da su svi Koreanci savršeni. Ne mislim ni da su svi oni zgodni kao glumci iz serija. I ne, ne gajim iluzije o idealnom društvu. Ali da – kultura ophođenja prema ljudima, a posebno prema ženama, kod njih je na zavidnom nivou. I to je ono što bode oči kad imaš četrdeset i kad si se već svega nagledala.
Kod nas se još uvijek romantizira grubost.
Glasnoću nazivamo samopouzdanjem.
Nepristojnost karakterom.
A emocionalnu tupost – muškošću.
U Koreji je obrnuto: nepristojnost je sramota.
Tamo se u javnom prostoru ne dere, ne omalovažava, ne upada u riječ. Ljudi paze kako se obraćaju jedni drugima. Poštovanje nije bonus, nego osnovna postavka. Nije stvar romantike, nego kulture.
I sad dolazimo do dijela koji boli.
Žene se tamo ne „osvajaju“ pritiskom, forsiranjem, glumljenjem alfa-mužjaka.
Ne moraš biti bahat da bi bio primijećen.
Ne moraš biti grub da bi bio „muško“. A ni igrati neke primitivne, zaostale i glupe igrice “zavođenja” (čitaj manipuliranja).
Kod njih se muškarac može:
- ispričati bez da se osjeća poniženo
- biti tih, a snažan
- pokazati obzir bez straha da će ispasti slab
- biti pažljiv, a da ga se ne ismijava
Kod nas?
Ako si fin – „mek si“.
Ako slušaš – „papučar si“.
Ako ne galamiš – „nisi pravi muškarac“.
I zato nama, ženama u četrdesetima, korejski glumci i K-drame ne djeluju privlačno zato što su lijepi, nego zato što prikazuju ono što nam kronično nedostaje:
poštovanje, suzdržanost, emocionalnu prisutnost.
Ne zato što su oni savršeni.
Nego zato što je minimum ponašanja kod njih postavljen više.
I ne, to ne znači da tamo nema patrijarhata, problema, pritisaka. Ima.
Ali razlika je u tome što se nekultura ne slavi, nego skriva.
A kod nas se često nosi kao medalja.
Ilustracija – Amazonke.com
Što žene kod nas moraju shvatiti – i gdje same griješimo
Ovdje dolazimo do dijela koji nije ugodan, ali je nužan.
Koliko god voljele pričati o muškarcima, istina je jedna i neugodna: žena vrlo jasno postavlja granicu do koje će je muškarac tretirati onako kako ona dopušta.
Ne zato što je kriva.
Ne zato što je „sama birala“.
Nego zato što se obrasci ponašanja testiraju vrlo rano.
Način na koji muškarac razgovara s tobom na početku, kako reagira kad kažeš „ne“, kako se ponaša kad kasni, kad je nervozan, kad nešto ne ide po njegovom, to je njegov stvarni karakter, a ne faza.
I tu žene često rade isto:
- ignoriraju prve znakove nepoštovanja
- opravdavaju nepristojnost umorom, stresom, prošlošću
- umanjuju vlastiti osjećaj nelagode
- uvjeravaju se da „nije on to tako mislio“.
A nekultura ne dolazi u paketu odjednom.
Ona dolazi kap po kap.
Prvo je to mala opaska.
Pa malo povišen ton.
Pa ismijavanje.
Pa umanjivanje tvojih osjećaja.
Pa ignoriranje granica.
I ako se to tolerira – ne zato što si slaba, nego zato što si empatična, druga strana vrlo jasno uči: ovo je dopušteno.
Ja osobno nekulturu i nepoštovanje ne toleriram ni u dućanu, a kamoli u vezi.
Ako me netko ne poštuje dok kupujem kruh, sigurno me neće poštovati u romantičnom odnosu. Ma bilo kakvom odnosu.
To nije drskost.
To je samopoštovanje.
Ilustracija – Amazonke.com
Zašto četrdesete mijenjaju kriterije
U četrdesetima više nemamo živaca „odgajati“ odrasle muškarce.
Ne toleriramo njihove ispade.
Ne popravljamo njihove emocije.
Ne tražimo razloge zašto je netko nepristojan.
Jer znamo jednu stvar: tko želi biti kulturan – jest.
I tu je najveća lekcija koju bismo mogli preuzeti iz korejske kulture: ne opravdavati nekulturu karakterom.
Biti pažljiv nije slabost.
Biti obziran nije gubitak moći.
Biti pristojan ne znači biti potlačen.
Ako išta možemo naučiti iz korejske kulture, to je ovo: biti muškarac ne znači biti glasan – nego biti obziran. To je istinska muževnost, to je istinska snaga, to je hrabrost biti autentičan.
I da, možda je vrijeme da naši kvazi-macho frajeri shvate ono što žene odavno znaju:
nije problem u tome što smo mi postale „prezahtjevne“ nego u tome što smo prestale tolerirati minimum. I manje od minimuma.
Ako ste na istom mjestu gdje i ja sada i vidite sve ovo, onda drage moje dobrodošle u četrdesete, dobrodošle u emotivnu zrelost i samopoštovanje. Ako još niste, onda je ovo prilika da učite na tuđem iskustvu i da izgradite zdrav odnos prema sebi, društvu i suprotnom spolu. I da nikako ne pristajete na ono što je ispod svake razine. Dapače, vrijeme je da podignete ljestvicu, jer što je više podignete činite sebi bolje a bolje ćete biti i tretirane.
Ovo su trenuci u našim životima kad stvari vidimo realno, bez ružičastih naočala. Ovo je naša zona osobne slobode i ljubavi prema sebi, tu gdje se više ne zaljubljujemo u buku, nego u poštovanje.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com