Ja sam samo običan čovjek. Oh oprostite, žena. Obična žena. Ni posebno lijepa, ni posebno ružna.
Ne nešto posebno glupa, ali niti nadasve pametna.
Da, razumijem se u novac, shvaćam brojeve, poznajem neke zakone, ali izgleda nisam načisto s osjećajima. Često me zezne ljubav. Uvijek nekako od te ljubavi pokušam napraviti sreću i zadovoljstvo, pa ako ne mogu, a ja i opet probam. Ako baš ne ide, onda ju ostavim sa strane, pa ju iznenada uhvatim na prepad i opet probam. Uglavnom, ne odustajem. Nikad. U zadnje se vrijeme pitam, da li je to baš uvijek potrebno?! Sve češće se pitam baš to.
Ovog puta je tema prijateljska ljubav. Onu romantičnu sam odlučila “platiti” koliko god da košta. Ne kalkuliram, ne mjerim i ne procjenjujem. Nije to moj poklon voljenom muškarcu, to je poklon meni. Odlučila sam da je potrebno nekad dati sebe i ne postavljati puno pitanja. Da, opasno je. Može boljeti i može biti prokleto gorko. Međutim, odlučila sam da se ništa od toga neće dogoditi. Tipujem na sve ili ništa i ne mogu da ne uspijem. Tako sam odlučila. Ova druga vrsta o kojoj želim pričati s vama, je vrsta ljubavi koja je bitno drugačija. Kad sam zadnji put pisala o tome, bilo vas je koji ste provlačili tu prijateljsku ljubav i prijateljstvo kroz ušicu igle. Javili su se oni koji mjere, kalkuliraju, predviđaju ili manipuliraju. Natjerali su me da i ja sagledam pojedina svoja prijateljstva iz tog njihovog kuta. Pa, ispada da ste me zajebali s tim.
Svašta sam otkrila, priznajem. Ima onih prijateljstava koje možda trebam revidirati. Ima i onih koje trebam drugačije postaviti i ipak ih zadržati. Tu su još i ona koja trebam odmaknuti od sebe i zadržati ih samo kao cvijeće koje raste uz cestu. I pristajem biti i ja nekome samo cvijet koji raste tamo negdje uz put. Tako je ponekad lakše. Postojiš i lijepa si. Lijepa samo zato sto ti ne zaviruju u oči, ne kopaju po duši, ne zalijevaju te vlastitim suzama niti čeprkaju po mislima. Samo se pogledamo ponekad, nasmijemo se jedni drugima i izmijenimo par pristojnih rečenica.
To je dovoljno, a za sve drugo imaš onih nekoliko ljudi koje ni zbog čega voliš. Jednostavno i beskompromisno ih voliš i to ti je sasvim OK.
Bez obzira sto vi mislili o tome, njih ne procjenjujem, ne propitkujem i ne provlačim kroz svoja stanja. Čuvam ih i poštujem. Samo ih volim. Bez želje da ih mijenjam, prilagođavam sebi ili ucjenjujem svojom ljubavlju. To su oni koji mogu sa mnom kako hoće. Smiju sve sto požele i kako im se ćefne. S njima nema limita niti crte. To su ljudi koji imaju ključeve od mog srca.
Ne, ne bojim se da će mi učiniti nešto loše niti me strah da uđu i nešto mi pokvare. Ne bojim se uz njih baš ničega.
Viki
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!