Kraj

Dahom ledenim,
zima me miluje…
Biserne rijeke,
koje niz lice teku,
osvetom svojom ledi.
Tragove bolne, ožiljke vidljive ostavlja.
U grudima, srce u dlan svoj zarobi,
da ime tvoje,
u njem svoj posljednji dah izusti…

I dok u daljinama, sve jače snjegovi mirišu,
slutnja crna obavija istinu našu.
Misli i pitanja bezbroj,
u svemiru ludila mreže pletu…
Noćas porazu stavljam večeru na stol…

Za sebe oprosta nemam…
Samo kletvu vlastitu, tisuću puta
U mislima izgovorenu:
Da barem nikada srela te nisam!
Da ostali smo svak’ na svojoj strani svijeta,
Da oči te moje poželjele nisu,
noćas dušu svoju isplakale ne bi…

Đurđica Runtas

Neki baner

[email protected]

Izbor iz zbirke pjesama “Uzaludan Bijeg” by Đ.R. 2014.

Neki baner