Izvadio je svoj notes i zapisao – dan tmuran, ulice napola puste, nekoliko mangupa besciljno glavinja parkom. Ptice su utihnule, a buka gradske užurbanosti nekud je iščezla. U isto vrijeme, u istoj ulici ona je izvadila notebook i zapisala – još jedan jesenski dan polako klizi gradskim ulicama. Klinci u parku veselo čavrljaju, sve je prekrasno mirno, okupano toplim jesenskim bojama.
Jesu li njih dvoje zaista vidjeli isti prizor i bili na istom mjestu?
Ona i On! Dvije suprotnosti koje su potpuno isprepletene. Ona komplicirana kao nuklearna fizika, On jednostavan kao pasulj. Bog je rekao da trebaju živjeti zajedno u slozi i miru.
To je nemoguće! – oboje su složno vikali.
Dobro, malo ću vam pomoći . – kaže Bog.
Pogađate? Stvorio je ljubav!
Mislio je da će im ljubav pomoći tamo gdje su razlike nepremostive. Htio je da ih povezuju emocije koje bi im pomogle da ostanu zajedno, da bi pazili jedno na drugo, da si pomažu u bolesti i da podijele sve lijepe i teške trenutke koje je za njih pripremio.
Osim toga, trebali bi dobiti i dijete, a to mogu samo ako budu zajedno. Znao je Bog da će Ona Njega brzo ispizditi zahtjevima, naredbama, nezadovoljstvom, količinom pitanja i pretpostavki, cijelom paletom nesuvislih emocija, sa suzama, s bojom haljine, s pretjeranom brigom ili nebrigom, s uvjeravanjima i uvjetima, premišljanjem i manipuliranjem.
Zato je siroti Bog stvorio ljubav i nadao se da će ona biti dovoljna da on sve to izdrži i ostane uz Nju.
Kako ih je promatrao, shvatio je da i njoj nije lako. Trebala je pažnju, razumijevanje, pomoć, snagu, nekoga tko razumije paletu njezinih stanja i mijene raspoloženja, a od Njega to nije mogla dobiti. Kako je Bog muškarac, bio je sklon jednostavnim rješenjima, pa se ponadao da je ljubav ono što će joj pomoći da izdrži sve njegove gluposti i ipak ostane uz njega.
Bog je izgleda bio dozlaboga naivan. Njegova zamisao je bila postavljena na temeljima jednosmjernog razmišljanja, bez kalkulacija i sa skroz dobrim namjerama. Međutim, ovo dvoje je uspjelo od te ljubavi napraviti svoju prćiju. Nisu shvatili naum Boga na ispravan način, pa su ljubav osjećali, no nisu znali što bi s njom?! On jednostavan kakav je bio, osjećao je ljubav samo kao toplinu i poticaj da joj bude blizu, a ona je raščlanila stvar na proste faktore. Kako je vrijeme prolazilo, sve češće su koristili riječi koje nemaju veze s ljubavlju, a u ime te iste ljubavi. Bog je vidio da vrag odnosi šalu i da im mora još malo pomoći.
Stvorio je sex kao dodatak ljubavi i način da ih nagradi za strpljenje koje su trebali imati jedno za drugo.
Naravno da je ovo dvoje mangupa ponovo stvar tumačilo na svoj način i kako je kome od njih pasalo u određenom trenutku. Zajebali su i Boga i ljubav i sex. Ispremiješali su temeljne postavke i prvotnu svrhu postojanja ljubavi, a potom im je sex došao kao kec na cenera. Mučili su jedno drugo, manipulirali, postavljali uvjete i onemogućavali božji naum oko svega toga što ih je trebalo spajati.
Sad imamo muškarca koji ne zna što će sam sa sobom i ženu koja također ne može na kraj ni s njim, ni sa sobom.
Shvaćam da je bilo neophodno stvoriti prijateljstvo, poštovanje, suosjećajnost… ali sex?! Dragi bože, što ti je trebalo to sa sexom, e to nikako ne razumijem?! Mogli smo se i dalje voljeti lirskom ljubavlju, širiti paletu toplih emocija u koncentričnim krugovima i bolio bi nas ćošak. Ovako sad jebe svak svakog, a ne voli nitko nikog. Ljubav je postala smiješna i otrcana, a onih par koji je još osjete ponekad, zapravo ju i ne prepoznaju. Svi simptomi koji ih snađu u tom trenu, nedvojbeno podsjećaju na crijevnu virozu.
Dragi Bože da oprostiš, usrao si motku onog trena kad si smislio sex jer ako se njemu diže, kad se njoj neće, izbije svađa. Ako ona hoće, a on nije tu – opet svađa! Ako on opali neku drugu, ova arlauče i prijeti. Opet svađa! Ako ona da nekom drugom, onaj prvi odmah pizdi. I tako… pokvario si sve! Ali za moju osobnu znatiželju, reci mi molim te, što si točno radio kad si shvatio da ona dva organa pašu jedan u drugi?
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.
