Krajnosti nisu dobre! Gledam ih ovih dana. Gledam kako jedna od njih, stvara paniku. Najavljuje apokalipsu. Konačni kraj!
Njeni pobornici hrle u trgovine. Tuku se za zadnje brašno. Gaze sve pred sobom. Opustošuju police. Stvaraju zalihe za nuklearni rat. Kućne apoteke su im opskrbljenije, od prosječne ljekarne.
Gledam i ne vjerujem!
Druga krajnost se izruguje, smije, govori kako se paničari, zbog obične gripe. Tvrde da je sve medijski prenapuhano. Boli ih briga jer su mladi, zdravi. Umiru samo stariji, kronični i teški bolesnici…
Oni to nisu i neće mijenjati svoj život, svoje navike, zbog nekakvog virusa.
Izlazit će.
Organizirati zabave.
Ići u trgovačke centre.
Teretane.
Kafiće.
Restorane.
Propustiti subotnju špicu? Lijepo je vrijeme! Ne dolazi u obzir!
Prvo kavica, a onda samoizolacija! Selfie, happy face, filter ili dva, desetak hashtagova #životudobacorone#samoizolacija#myass#maybe#later#. Ako nije na Face-u, nije se dogodilo!
Što ih briga, je l’ tako? U pravu su? Njihov život! Njihova stvar!
Ali nije njihov život. Nije samo njihova stvar. Jer nisu oni stari, jer nisu oni kronično bolesni, jer ne boluju oni od teških bolesti… A svojim ponašanjem, ugrožavaju sve one koji to jesu!
Koliko sebičan moraš biti?
Koliko neodgovoran?
Koliko kratkovidan?
Koliko zločest?
Više nije riječ „samo“ o bolesti. Riječ je i o kolapsu više gospodarskih grana. Riječ je i o ekonomskoj krizi, koja će biti sve veća, što duže ovo potraje. Što neodgovorniji, sada budemo.
Ljudi likuju. Smiju se i rugaju.
Lijenim Dalmatincima, pohlepnim ugostiteljima, beskrupuloznim hotelijerima. Ne shvaćaju da ti hotelijeri i ugostitelji imaju svoje dobavljače. Da dobavljači imaju svoje proizvođače. Da proizvođači, dobavljači, ugostitelji i hotelijeri plaćaju doprinose, trošarine, poreze. Da taj novac ide u državne službe. Da se radi o svima nama! Ljudi ne shvaćaju da smo svi povezani. Nije samo „crkla krava u susjedovom dvorištu“. Vrijeme je da se prestanemo smijati. Jer krave su počele umirati i s ove strane ograde!
Krajnosti nisu dobre. Nikada!
Ljubomora u vezi i pretjerana kontrola, jednako su loše kao i „svatko ima pravo na svoj život” stav!
Pretjerana popustljivost roditelja, dovodi do istog rezultata kao i strogi, vojnički odgoj!
Ultra lijeve opcije, osnivale su gulage. Ultra desne, koncentracijske logore.
Krajnosti se ne suočavaju s problemom. Ne traže za njega rješenje.
One bježe od njega.
Skrivaju se!
One problem ignoriraju, umanjuju ga, rugaju mu se.
Vjeruju da su najpametnije, ne sagledaju alternativne opcije i ne priznaju da griješe.
Misle, da će problem, sam od sebe nestati.
A neće!
Varaju se!
Ali krajnosti to ne razumiju! Nikad neće!
Nadam se, da nismo svi takvi!
Sada, više nego ikad, trebamo razum! Trebamo zajedništvo! Trebamo pozitivne, savjesne i dobre ljude da prevladaju.
Onim drugima…
Treba pokazati da smo iznad toga! Da smo bolji!
