Mjesec: lipanj 2018.

Prekidi stvarnosti

Pred kraj ljeta dogodila mi se ljubav. Zaljubila sam se u sebe, u jutra koja sam živjela, u sunce koje se probijalo kroz prozore mog novog balkona. Dobila sam vodiča. Moj je…

Školica…

Što bude nekim ženama da ne mogu bez muškarca? Je li stvar u seksu? Je li zbilja toliko dobar u krevetu pa sve ostalo vrijeme trpiš njegova sranja? Ili su te kao…

Pravi On

Nemoj ga imati samo da ga imaš, da nisi sama. Ili da rodbina prestane tražit “idealnog” za tebe u obiteljskim prijateljima. Niti da te prestanu “žalit”. Niti jer je vrijeme… Draga moja,…

Misliš da ti se ovo nikad neće desiti?

Sjedim u parku i posmatram svijet oko sebe. Sve te zategnute ljude, i žene, toliko lijepih žena, sređenih i utegnutih, izvijenih obrva, i savršeno iscrtanih usana koje niko ne ljubi. Oslušnem im…

Rutina

-Jebem mu mater, pa dokle više a? -Dokle više šta zaboga, o čemu pričaš? -Dokle ovo sranje majku mu, šta mi radimo zajedno? Šta? Je l’ ti kapiraš da smo hodajući mrtvaci,…

Bez da obećaš…

Ona ne treba tvoje mišiće. Ni novce ne treba. Ni nove tenisice, ni frizuru savršeno ošišanu do posljednje dlake. Ni planove koje smišljaš od prvog razreda srednje škole. Ona ne treba tvoj…

Budi dobra, čuvaj se, dođi kući ranije

Budi dobra ti, čuvaj se, dođi kući ranije – „i ne sljedi te, to su loše djevojke.“ Sećate se šta je mama govorila? Budi dobra, čini dobro – vratiće ti se, ne…

Legenda o traženju

Bez reči upozorenja rašili mi nebo i spakovali neoprezno u plastične vreće. Dugu ganjali dugo.. Srećom bezuspešno. Raspršila se uz smešak i dubok naklon, i odšunjala u nepoznatom pravcu. Oblacima mojim napunili…

Zgrabi svet!

Ovih dana se internet usijao od rastanaka. Ljudi odlaze. Računam, to sigurno nije lako. Rešiti se. Otići. Pisati pismo o tome. Računam, najteže je opraštati se. Rastati se. I uopšte nije lako…

Reći "Ne

Ja sam empat

Sjećam se da sam bila neobično suosjećajno i emotivno dijete. Moja najranija sjećanja su ustvari najranije emocije. Sjećam se da mi je baka iz vinograda donijela malenog divljeg zečića. Mislim da sam…

Ruža boje krvi…

Stajala je pored mene i zagonetno gledala u krošnju stare trešnje koja se nadvija nad polovicom dvorišta od kad pamtim za sebe. Šutjele smo. Bacila bi povremeno pogled prema meni, a ja…

Nemjerljiva…

da su mi Mikina slova i Arsenove note u prstima, da mi je glas Šerbedžije ispod pokvarenog sata na ciglenom zidu pozorišta moje prve životne drame… da mi je duhova Frančeska i…