Školica…

Što bude nekim ženama da ne mogu bez muškarca? Je li stvar u seksu? Je li zbilja toliko dobar u krevetu pa sve ostalo vrijeme trpiš njegova sranja? Ili su te kao malu uvjerili da bolje ne može? Da su svi oni isti. Iskvareni, iritantni, zlonamjerni, glasni, bahati i vječno u pravu. Pa pokunjiš glavu svaki put kad on udari šakom o stol, opsuje ili se na tebi otrese jer može i šutiš. Od njega, od svijeta i od sebe same.

Misliš da gentlemani postoje još samo u turskim sapunicama i da su večere uz svijeće i dobro vino davno izašli iz mode i muškog repertoara? Misliš da je u redu da ti tegliš namirnice iz dućana dok se on kao klaun šepuri po parkiralištu, k’o fol pola sata tražeći ključeve po džepovima? Misliš da je okej da odmjerava svako žensko koje prođe pokraj vas i da te sa svakom uspoređuje? I to samo zato što su ti mater i baba, koje su živjele, ljubile i udavale se u neko drugo vrijeme, rekle da trebaš šutjeti i trpjeti?

Ako još uvijek živiš u tim uvjerenjima dobro došla u 21 stoljeće. Dobro došla na ovu stranicu. Lijepo mi se smjesti u školi zle tete M, naoštri olovčicu, napuči usne, digni to čelo i te umorne oke i dobro pazi… sat upravo počinje.

Lekcija prva – Ne jadaj se mami!

Neću ti reći da trebaš drastično mijenjati svoj svijet. Neću ti reći ni da mijenjaš njega, jer budimo iskrene, to zbilja ne možeš. Reći ću ti da prestaneš pričati s mamom o njemu i da umjesto toga počneš pisati dnevnik. Da, isprva će ti biti teško, jer ćeš svaki put, kad on napravi glupost, htjeti okrenuti mamin broj i izjadati joj se… i ona će te uporno ispitivati o njemu kad joj dođeš u posjetu, a ti ćeš se morati ugristi za jezik, ali… vjeruj mi, dobro će ti doći što ćeš vaše stvari držati za sebe. Jer… pazi sad, mama tvoje žaljenje doživljava ovako:

– Taj moron… taj kreten, vidi što radi od mog djeteta. Taj debil… ma ne bi ja to njemu trpjela… ma šta radi uopće s njim. Neka ga pošalje u vražju… itd. itd.

Vaša kava izgleda ovako… ti dođeš, ljuta, opališ po njemu i što ti je sinoć rekao i kako je opet čarape ostavio u boravku na fotelji, a tvoja majka, isprva mudro šuti dok ti kuha kavu i nosi keksiće. Prokomentira kako izgledaš umorno, a onda ti kaže da se ona na tvom mjestu njemu nikad ne bi vratila. Nakon toga ispijete kavu i pojedete keksiće. Ti se vratiš kući – njemu i izgladiš situaciju. Sljedeći put kad se vidite ona je otresita prema njemu, a tebi nije jasno zašto. Jesam u pravu?

Jesam.

Dakle… ti i on ste zagladili stvar i zaboravili smrad prljavih čarapa, ali tvoja majka nije. U njenoj glavi on je idiot s kojim je njena kćer nesretna. Vaša druženja su nategnuta i on ih počinje izbjegavati. Pa se ponovno svađate, jer mu ti prigovaraš da ne želi provoditi vrijeme s tvojom obitelji. I tako u krug.

Zbog toga, posvađali ste se? Mama pita kakvo je stanje – Majko sve je super, dođem na kavicu sutra, pusa, volim te. S druge strane…. Dragi dnevniče… pun mi ga je kufer, nek ide u m.p.3 gad pokvareni, ne mogu smisliti ni njega ni njegove proklete, smrdljive čarape. Ostavit ću ga jednog dana, kunem se da hoću!!!

Lekcija druga – kog se vraga guraš da svugdje ideš s njim?

On je odlučio da trebate napuniti frižider i silno želi da to bude sad i odmah i to u njegovom omiljenom dućanu, gdje je sve skuplje i nikad nema svježe ribe. I ti baš moraš ići s njim jer je on tako htio. I moraš ostaviti na pola skuhan ručak, na pola ispeglan veš, prekinuti razgovor s frendicom, otkazati dogovore ili ostaviti dobru knjigu i šalicu kave, a tek si počela… jer inače će on prigovarati? Ajde molim te… Ionako prigovara. Reci da ne možeš i ne ideš i nastavi raditi što radiš. Neka ide sam.

Situacija:

U dućanu ste… Ti gledaš što ti sve treba, a on hoda nonšalantno od police do police, uzima vino, začine i pivu. Odšeta do mesnice, uzme ono što vam uopće ne treba, jer se njemu “učinilo dobrim” i nakon toga gleda na sat i broji ti, dok ti trčiš kao sumanuti zec i pokušavaš u pet minuta obići cijeli centar i pohvatati stvari koje su vam zbilja potrebne. Na kraju ogromna kolica puna svačega što vam treba i ne treba (a puno više ovog drugog) doguraš do blagajne. Na kraju stojiš u redu, dok on još “samo ide nešto pogledati”. Dođeš na red, plaćaš, trpaš u vrećice, stavljaš u kolica i guraš prema autu, a on već tamo dimi, naslonjen na haubu i broji gdje si do sad. Pa te traži račun i broji ti koliko si potrošila.

Halo, sekunda, tko je ono htio ići u nabavu?

Znači njemu je opet do shoppinga… Trebate ići sad i odmah jer doma nema pive. Kažeš: – Evo zlato, ovdje je popis namirnica koje sam sastavila jučer! Tutneš mu u ruku, jer ti ne možeš ostaviti juhu da iskipi, a i leđa te užasno bole. (Da bole te i boljet će i po cijenu svađe). Okrećeš se svome poslu i ne doživljavaš ga dok s puno buke odlazi u nabavu. I ne prigovaraš mu kad se vrati iz dućana bez pola stvari s liste. Ponavljaš to par puta dok ne izgubi volju penaliti te oko nabave.

Kad prođe taj ciklus prilagodbe, pit ćeš svoju kavu u miru, u kući će uvijek biti sve na broju, a i bit će pive za njega. Zašto? Jer ćete naučiti kupovati stvari odvojeno, u miru, kad i gdje vam paše.

Isto se odnosi i na njegove muške kave, pive, druženja, kuglanja, roštilje i ostala čudesa na koja ima potrebu otići s vremena na vrijeme. Zašto k vragu moraš ići s njim? Gdje piše da moraš? Ako te ne zove, a ti se guraš da ideš, pa te on iz pristojnosti ne odbija i vuče sa sobom kao psića, jao… Zašto, ali reci mi zašto svugdje moraš biti uz njega? Što će se dogoditi ako na pivu ode sam?

Naravno da se oko toga svađate, jer ti ne poštuješ njegovo vrijeme i njegov prostor. On ima svoje prijatelje i zajedno imaju svoje muške spike, koje niti u cijelosti razumiješ, niti te se tiču. Imaju svoje interne šale, koje su ponekad grube i seksističke i kad si s njim u takvom društvu on ne može biti opušten i svoj. Naravno da te smeta njegova zezancija i da ju doživljavaš degutantnom, ali hej, pa nitko te ovdje nije zvao. Imate zajednička druženja s istom tom ekipom, kad dolaze i žene, njegovih frendova, pa se svi zajedno drugačije razgovarate.

Na kraju večeri oboje idete kući mrzovoljni, ti prigovaraš jer je on bio bezobrazan, a on je ljut što si mu se opet prikrpala nepozvana i još mu brojiš. Pukne pa ti kaže svašta, a ti drugi dan pričaš mami kako ne znaš s kim živiš (vrati se na lekciju jedan).

Što učiniti? Ma jednostavno ga pusti. Nek ide na nogomet, rukomet, gađanje magaraca, pikado, biljar, zujanje u šumarku i lajanje na mjesec – sam. Pusti ga da ima svoje veče sa svojom ekipom. A ti u to vrijeme napravi kupku, pusti mjuzu koju voliš i – uživaj!

Ako ne možeš pobjeći od ljubomore, obrati se opet gospodinu dnevniku… izjadaj se na tim stranicama, sama za sebe i zbog sebe i bit će ti lakše.

I upamti, sve što radiš sebi – radiš i vašem odnosu.

Lekcije se nastavljaju… do tipkanja…

M. Klasiček