2020., odj*bi

Kakva godina, takva kolumna.

To mi je možda morala biti napomena na početku svake kolumne ove godine, ali dobro. Mislio bi čovjek da ćeš imati više inspiracije kad si doma u miru, sam sa sobom, ali nemaš. Ne mogu na faks, ne mogu raditi, ne mogu izlaziti, ne mogu se družiti kako i koliko bih ja to htjela, ne susrećem ljude koji bi me potencijalno inspirirali za kolumnu, ne nalazim se u situacijama o kojima bih mogla pričati…

Naljutim se eventualno na nebuloze našeg predragog cijenjenog stožera, ali o tome ćemo možda kasnije.

Žao mi je samo što se nisam rodila kao vjernik koji uživa u misama pa da se u ovo doba misli na moj duševni mir.

Ali je**ga, ja spadam među sve ove ostale koji ne zaslužuju duševni mir za blagdane. Nema veze što je dobar dio nas uskraćen za novce, plaću, prihode bilo koje vrste. Nema veze ni što dobiješ mnogo manju plaću ako se zaraziš i moraš biti u samoizolaciji. Nema veze što ljudi ne mogu biti s obiteljima za blagdane jer su se pametnjakovići sjetili propusnica. Te propusnice ti sad dođu kao da slomljeno staklo pokušaš zakrpati selotejpom, ali okej. Nema veze što mali poduzetnici propadaju. Nema veze što je sve više ljudi na ulici. Nema veze što je sve više psihički oboljelih.

Neki baner

Bitno je samo da vjernici dobiju svoj duševni mir za blagdane.

Otvarajmo crkve, zatvarajmo kafane i hajmo svi u tri krasne. Ali dobro, istina, u ovom trenutku nam vjerojatno samo Bog može pomoći jer ovi na vlasti sigurno neće.

Bila sam zapravo jako uzbuđena oko Božića i blagdana. Imala sam neki stav kao „već su mi sve uzeli, hajde da si barem lijepi Božić napravim“. No, više ni za to nemam volje. Trudim se cijele godine izvući najbolje iz situacije, ali kao da se borim s vjetrenjačama i već je sad frustrirajuće.

Znate kako djeca pišu pisma Djedu Božićnjaku? Ove sam godine bio dobar, želim to i to. E, mislim da je vrijeme da tako svatko od nas napiše pismo 2020. i obračuna se s njom. Kažu da emocije treba osjetiti i izbaciti iz sebe pa čisto da si olakšamo. Ja ću početi:

„Draga 2020.,

Bila si govno od godine. Nisam ni ja bila u svom najboljem izdanju. Prva dva mjeseca su zapravo bila zaista super i sve mi je mirisalo na najbolju godinu ikad, ali onda si nam sve to uzela. To je zapravo jako ružno od tebe. Najgore je nekome dati lažnu nadu i onda ga slomiti. Sram te bilo.

Uglavnom, nisam bila dobra kao djeca koja pišu Djedu Božićnjaku. Mnogo puta sam mislila samo na sebe i odbijala se pridržavati baš svih mjera, ali nije mi žao jer trebam i ja svoj duševni mir. Više sam bila potištena, bezvoljna i ljuta na cijeli svijet nego puna žara, motivacije, radosti i ljubavi. Zbog toga mi jest žao.    

2020., okrenula si nam život naglavačke. Razdvojila si nas od dragih nam ljudi, uzela nam stvari zbog kojih se osjećamo živima, priredila šok za šokom, bacila nas na pod i pomela isti s nama. Mislim da ti zavide svi najveći zlikovci.

Hitler na aparatima.

Sve što želim od tebe je da se ne ponoviš više, da nas zaobilaziš u širokom luku i da riješiš svoje probleme sama sa sobom umjesto da se iskaljuješ na nama. Znam da sam rekla da nisam baš najbolja, nisu ni ostali, ali imamo već dosta problema i bez tvojih pandemija, potresa i poplava.

Ukratko, 2020., odj*bi.“

Neki baner

A vama sretni blagdani, uživajte u njima koliko možete. I malo je dovoljno u ovim vremenima.   

Neki baner