Ne sjećam se da sam ti
ikad dala dopuštenje
da staviš ruke na moje oči
i rasvijetliš me žeravom
iz svojih prstiju.
Crni teatar sjena, labudova
i olovnih vojnika
prognanih u višnjike
bez plodova.
Preuzmi njihovu bol
na te svoje smjerne ruke
i otpravi je u košarama berača.
Ne sjećam se da sam ti
ikad dala dopuštenje
da odmakneš ruke sa mojih očiju.
Sjedim u sobi ispod sata
koji tuče podne.
Ili ponoć.
Branka Cukrov – Belak
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!