Oznaka: Branka

Višnjik…

Ne sjećam se da sam ti ikad dala dopuštenje da staviš ruke na moje oči…

Povoj…

Sve što biti može, već je prepisano – nema više! Sve moguće, svo crno i…

Stol za dvoje…

za isti stol sjedamo i od istog života oduzimamo vjedra žuči i prstohvate dodira. mir u naše dane nama nije pozvan, kao što ni kiša pripravljena nije pustinjskome cvijeću. ti jednako sit…

Raspadanja…

Napiši mi nešto što diše, da bi moje bilo. Udahni mi te riječi, i od…

Bedemi…

ne čezni za bedemima. ranjivost ti njima neće biti zakriljena. ne snuj med’ njima svoja…