Okolnosti su uvijek bitne, osim kad nisu. Ovog puta mi nisu bitne, jer postupak polovice čovjeka koji je bio neuljudan, drzak, umišljen ili samo jednostavno neotesan, je za osudu! Dakle, ako koristiš…
Mjesec: svibanj 2017.
U polumraku sobesvijećom što titrasuza mi jednau oku stane,pa čeka druguda pogura je smjelo,i obasjazajedničkim plesomsjećanje mi cijelo. I slije se, zaplovi,kao brod u boci,jedra se slome,u buri, oluji,nasjemešim se,zaplačem,slom doživim,stvarnost produbim,što…
Kad sam prvi puta ugledala Stari most u Sisku, bila je to ljubav na prvi pogled. Najljepši most u Hrvatskoj. A tek njegova povijest. Ne ona pisana, već ona neizgovorena. Ono što…
Da znam pisati shvatila sam u srednjoj školi kad je moja profesorica hrvatskog jezika izdvajala moje zadaćnice sa strane kao primjer drugima. Gledala bih ju blijedo iz svoje klupe preko hrpe knjiga…
Pomalo blago iziritirana beskrajnim novinskim napisima o Kolindi Grabar Kitarović, koji zadnjih dana pune ne samo naše već i svjetske novinske stupce, moram se malo osvrnuti na ove macho muškarčine koji su…
Rođena kao hrišćanka 1506 godine, živjela je sa porodicom na selu do svoje 15 godine. Krimski tatari napadaju njeno selo u Ukrajini, ubijaju joj roditelje na njene oči, pale svaku kuću do…
Osuđivati. Pljuvati. Kritizirati. Vrijeđati. To znaju svi, svi se za to smatraju pozvani. TOLERIRATI. SHVAĆATI. PRIHVAĆATI. VOLJETI. TO ZNAJU TEK RIJETKI, POSEBNI, PROBRANI. Odustajati. Druge kriviti. Lijeni biti. Vegetirati. To je lako,…
Ljute me žene. Ne sve žene. Ljute me one cmonjave, “neću da živim u muškom svijetu” žene. Dakle, većina. Jeste li čule muškarca da se diči “muškim svijetom”? Ne, mogli ste samo…
Ma mogu ja pisati i o tome koliko ljubav boli. Ona nesretna. I o tome koliko sretna može da učini najsretnjim. Kako su muškarci „svi isti“, a žene „redom manipulatori“. Kako će…
A bez ljubavi si ništa. Prazan. Oduvijek me fasciniraju prvi plesovi i njihovi pogledi. Kao da imaš cijelu planetu na dlanu i čuvaš ju očima. Taj jedan pogled i ruka na ramenu……
Otključavam vrata skidam stari kaput i lažan osmijeh… noge umorne izlizanih cipela oslobađam… u dubini ogledala u odrazu jezerastih očiju izgubljenu nadu tražim. preispitujući samu sebe pronalazim tebe. tisuću i koji put?…
“Sinko, ja ću u Travnik kod kćeri, ako možeš da mi staneš kod one pumpe. Znaš one…”, objašnjava starica šoferu dok ulazi u autobus s jednim velikim cekerom i nekoliko kesa čvrsto…