Okolnosti…

Okolnosti su uvijek bitne, osim kad nisu. Ovog puta mi nisu bitne, jer postupak polovice čovjeka koji je bio neuljudan, drzak, umišljen ili samo jednostavno neotesan, je za osudu!

Dakle, ako koristiš neke usluge koje imaju formiranu cijenu, onda ih moraš platiti. S time se slažem i o tome nema pregovora. Žena koja se zatekla u autobusu bez karte, svakako je kriva za vožnju bez plaćene karte. Činjenica da je bila s djetetom ili da jednostavno nije imala novaca da plati kartu, gledano iz pozicije one polovice od čovjeka, nije bitna. I nije, svakako mora platiti kartu. No, ako si cijeli čovjek, a ne samo polovica, onda ćeš putnika bez karte na uljudan način ispratiti iz vozila i točka. Možeš odabrati da ne uključuješ emocije u posao, da nisi socijalno osjetljiv i da te ne ubada tuđa volja ili nevolja. Možeš!

No, živimo u zemlji birokrata, zemlji pijanica, zemlji ološa i ubojica, zemlji gdje svi sve smiju i nitko ništa ne smije. Vozač autobusa može biti pijan za volanom, može biti baraba, nasilnik ili psihodeličan idiot. Može, jer smo odgojeni da okrenemo glavu na drugu stranu kad sretnemo takve. Nije nas briga! Nije to naš problem! Može maltretirati ženu s djetetom koja danas u Hrvatskoj nije imala za kartu. Može ju psovati i vrijeđati! Može ju možda i udariti? Može, kako ne!

> > > > > > > > > Incident u autobusu: “Seljanka, imaš dijete, a nemaš za kartu!”

Rekla sam već da se danas u hrvatskoj smije krasti, lagati, ubiti, baciti u zatvor baku koja prodaje uvenule mrkve, izbaciti dedu iz potleušice koja je sve što ima, samo zato što nije platio 25 kn za struju. Može se dogoditi i da majka ubije dijete, pa da se naknadno utvrdi da su svi oko znali da šteti djetetu, da ga muči, maltretira i polako ubija, ali okretali su glave na stranu jer to nije njihova briga. Danas kad je dijete ubijeno, svi smo zgroženi. Mi smo carevi svemira i kod nas se može dogoditi sve i zato nam pička materina svima!

Neki baner

Dozvolili smo da žena s djetetom može biti maltretirana i osramoćena jer nije imala novac za kartu, jer smo društvo koje njeguje kult lokalnih baraba, kvartovskih šerifa i kriminalaca. Dozvolili smo to jer nismo odgojeni da pazimo na ljude oko sebe, da živimo po jednostavnim moralnim načelima i da budemo ljudi. Još jednom nam pička materina svima!

Ipak, postoji maleni tračak nade jer postoje mladići koji će se oduprijeti žgadiji, zaštiti nejakog i siromašnog, pružiti ruku onome koji je na tlu i pomoći slijepom čovjeku da prijeđe cestu. Možda takvih mladića nema puno danas u Hrvatskoj, ali ako samo jedan jedini postoji, onda postoji i nada da ćemo kao društvo jednom biti vrijedni respekta. Za sada vrijedimo koliko je vrijedan trun prašine, što se mene tiče!

Moj posebni pozdrav polovici čovjeka iz ZET-ovog autobusa i poljubac mladiću koji je pokušao pomoći ženi u nevolji, ma tko ona bila.

Viktorija Herak

Neki baner