Vratile smo se…

Koji dani… potpuno ludi, neopisivo stresni i živopisni. Sve je užurbano, kišno i naprosto neopisivo.

Amazonke kreću u jednu posve novu pustolovinu. S nama su i neka nova lica. Svi puni ideja i želje za pisanjem.

Zajedno stvaramo nešto svoje, drugačije i naprosto lijepo.

Nema velikih obećanja, nema milijunskih posjeta i snova od oblaka, sve se događa lagano, spontano i s puno smijeha…

Hvala Vam što ste imali vremena čekati da svoje malo carstvo izgradimo dovoljno da Vam opet počnemo pisati. 🙂

 

Mnogo bih još toga željela reći, sad na početku jedne nove staze, ali dojmovi su nešto što se teško prenosi u riječi. Oni jednostavno dišu, njih upijaš i predaješ kroz djela, kroz pogled i geste. To vam ne mogu prenijeti, ali mogu vam reći da se isplati vjerovati u nešto drugačije. I isplati se biti svoja. Ne zbog toga što ćete preko noći postati uspješni ili bogati. Već zbog toga što ćete upoznati more divnih ljudi, što ćete s njima podijeliti dio sebe i stvoriti trajne niti poveznice, koje će vas voditi dalje kroz život.

Imat ćete teških dana. Imat ćete uspone i padove. Ali imat ćete i smijeh i strast i želju i podršku kad apsolutno sve krene nizbrdo. Imat ćete ljude.

Zbog toga su Amazonke posebne, jer ih čini ekipa prekrasnih prije svega dama, koje su u cijeli projekt unijele svoju bit, svoju strast za životom prije svega, a onda i divnih muškaraca koji svojim tehničkim znanjem a i šarmom (poneki i ljubavnim problemima), čine ovaj portal, kutkom gdje svaki čovjek može naći svoje utočište.

Amazonke su projekt koji e jedne zimske noći nastao u mojoj glavi, ali je zaživio zahvaljujući srcima mnogih ljudi.

Danas, na početku jednog novog poglavlja u našoj knjizi, koju smo zajedno odlučili napisati, ja im se zahvaljujem i čestitam im, što su baš takvi:

Svoji, jedinstveni i nezamjenjivi.

A Vama hvala što nas čitate!

Marija Klasiček

glavna urednica