Pozdrav svima.
Imala sam gro ideja kak’ da započnem kolumnu, ali su isparile čim sam počela pisati i sad već 30 minuta gledam u ‘Pozdrav svima.’ i razmišljam što dalje. Kao kad dođeš na ispit nakon što si probdio noć nad knjigom i nema, nema ničeg. Ne znaš više ni kako se zoveš. Ni koji predmet polažeš.
Kak’ ste? Kaj ima novog?
Šalim se. To me podsjeća na ono kad nakon nekoliko godina sretneš frenda iz srednje, ali nemate više zajedničkih tema pa ga pitaš kako je tek toliko da ne ispadneš nepristojan i samo čekaš da prođe tih mukotrpnih 5 minuta sitnog razgovora i da nastaviš sa životom.
Nije li to zapravo tužno? Kako možemo godinama provoditi vrijeme s nekom osobom, dijeliti tajne, muku i sreću i odjednom sve nestane. Umiješa se surova realnost, svatko ode svojim putem, u svoju borbu i gotovo. Kao da prijateljstvo nije ni postojalo. Sve što ostane od odnosa je – Kaj ima novog kod tebe?
Tužno je, da, ali ima još jedna gora scena. Kad ti se iz vedrog neba javi neki lik na fejsu, ne poznaješ ga, ne poznaje ni on tebe, jedino što imate zajedničko su XY prijatelja na Facebooku i onda još ima obraza započeti razgovor s ‘Bok, kak si? Kaj ima?’
Što bih trebala odgovoriti na to?
Super sam, ali evo, znaš kako je. Došli nam doma kupaonu preuređivat, bili su bučni od jutra, nisam se naspavala i sad im još trebam kavu kuhat. Kako se osuđuju još i kavu tražit, a probudili su me. Ja sam ta koja treba tražiti kavu! Ali hej, ne mogu se žaliti, sad ću barem moći raditi selfije u novoj kupaoni. Još sam im rekla da paze kad će postavljati ogledalo da se u njemu ne vidi wc ili bojler. A ti? Kaj ima kod tebe?
Užas.
Bolje da me pitaš što mislim o fotosintezi i disanju biljaka nego ‘Kaj ima?’
Nego, kolumna. Još uvijek ne znam kako bih započela, a imam toliko toga za reći.
Planirala sam se predstavit za početak, ali to je tako – obično, prosječno, normalno. Ne smatram se ni jednim od toga. Reći ću vam samo da se zovem Nina. Da, baš Nina, nisam Nikolina i ne, Nina nije nadimak. Nina mi je ime. Zovem se NINA. N-I-N-A.
Mrzim kad me ljudi pitaju jesam li stvarno Nina ili je to skraćeno od Nikolina. Fakat mrzim.
Uglavnom, neću vam još sve reći.
Ne volim odmah sve saznati kod ljudi. Volim kad me svakog puta iznova iznenade; tako stvari ostanu zanimljive, tako se može razvijati odnos na duži period što mi je nekako i cilj u osobnim odnosima. Život je prekratak za površne stvari, površna prijateljstva i površnu ljubav.
Ne zanima me čime se tko bavi, koliko godina ima, tko su mu roditelji ili koliko para ima. Ovo će zvučati k’o klišej, ali zanima me ono što se nalazi unutar čovjeka.
Zanima me na koji način čovjek razmišlja, iz koje perspektive gleda na svijet. Zanima me što ga pokreće, koje su mu strasti, želje i ciljevi. Zanima me što ga čini sretnim, a što tužnim. Zanima me zašto mu se sviđa baš taj film. Zanima me što voli raditi kad je pod stresom, a što voli raditi kad mu je dosadno. Zanima me kako se odnosi prema čistačici na poslu. Zanima me kaže li HVALA konobaru nakon što mu donese piće.
To su stvari koje čine čovjeka. Ne čini čovjeka titula ili etiketa zalijepljena od strane društva. Osuđivati čovjeka na temelju njegovog statusa u društvu ili automobila kojeg vozi je jednako površno i neprihvatljivo kao i započeti razgovor sa strancem na fejsu s ‘Kaj ima?’
Započeti razgovor sa strancem na fejsu s ‘Kaj ima?’ nije samo površno i neprihvatljivo nego bi za takve ljude trebao postojati posebni krug pakla. Možda već i postoji.
Isto tako je i sa osuđivanjem na temelju vanjštine. Stvarno želite završiti u paklu s osobama koje će vas svako malo pitati ‘Kaj ima?’ Evo ima srednji prst za tebe. Jer sam upravo potratila 3 sekunde svog živoga da bih pročitala ‘Kaj ima?’ 3 sekunde koje više nikada neću moći vratiti.
Život je prekratak za površne razgovore. I za površno osuđivanje. Ali je i predugačak da bismo odmah znali sve o svima i sve o svemu. Tad se izgubi ta čar otkrivanja, učenja i spoznavanja.
Ponekad na svom putovanju moramo sresti ljude s kojima ćemo samo izgubiti vrijeme. Moramo sresti i one koji će nam ostaviti samo ožiljke i loša sjećanja jer da nema njih, ne bismo znali cijeniti ljude koji nam daju nadu da ovaj svijet ipak nije toliko loš. Ne bismo ni znali kakvi mi sami ne želimo biti.
Možeš se samo zahvaliti svakome. Tebi hvala što si mi uljepšao život, a tebi hvala što si mi pokazao kakve ljude trebam izbjegavat i kakva ne želim biti.
Neka ostane na tome, ova kolumna je već preduga, a tek je početak. Do čitanja!
Nina Horvat
Djevojka iz okolice Čakovca koja se nikad nije znala ukratko predstaviti pa ću samo napisati da pišem jer volim pisati i jer mislim da imam mnogo toga za reći. Volim i sanjariti, putovati, volim sarkazam te inteligentne, pozitivne i drugačije ljude. Radije biram gorku istinu nego slatku laž i radije biram jednog pravog prijatelja nego tisuću “polovičnih”.
Blizanac po horoskopu pa možete očekivati svakakve teme, sve ovisi koji će blizanac doći na vidjelo tog dana 🙂