Promuklim glasom šapućem u tesnu noć,
koja se sabila između nemirnog sna i umornog dana
možda sam plakala… ne znam zašto
možda sam patila…. ne znam zašto
možda bih vratila proleće zarobljeno u kavezu ljubavi
da znam da cvetovi trešnjini neće opasti čim miris strasnog leta ugreje vazduh izmedju nas,
a leto je dugo i teško
najavljuje suze jesenje
Nebo zna plakati dugo,
reke i potoci nabujali pokreću usnulu zemlju
iz njene utrobe
iz najdublje tame
seme će nići
da novo doba rodi
Gledam u svoje lice, kao da stari samim pogledom
nemam straha, jer mladost je luda
a moje oči čekaju mudrost koja će doći
svaki je tren nekako drag i mio
blaženo lice dolazećeg sna.
Ivana Aleksov
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!